DCAF je osnovan 2000. godine uz podršku švicarske vlade kako bi ta organizacija pomogla u reformama međunarodnih sigurnosnih institucija, osobito nakon sukoba u bivšim jugoslavenskim republikama i tijekom demokratskih tranzicija u srednjoj i istočnoj Europi. U to vrijeme se, prema naputcima Kodeksa ponašanja u vojnopolitičkim aspektima sigurnosti Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS), demokratska kontrola oružanih i sigurnosnih snaga s pravom smatrala ključnom u izgradnji trajnog mira i stabilnosti.

Kodeks ponašanja usvojen 1994. godine pridonio je uvođenju urednog procesa tranzicije za europske države koje su nastojale razviti demokratske vlade te odgovarajuće obrambene i sigurnosne institucije, a njegove odredbe su i danas značajne, posebno u vrijeme u kojem su obrambene i sigurnosne snage angažirane u misijama što se razlikuju od onih u prošlosti, osobito protiv protivnika koji nisu samo neprijateljska vojska.

U vezi s time, Kodeks ponašanja također uspostavlja jasne smjernice za ponašanje u radu u današnjem sigurnosnom okruženju, a u međuvremenu je, prema riječima direktora DCAF-a Thomasa Guerbera, sazrio u široku viziju upravljanja i reformi sigurnosnog sektora kao vitalnog stupa mira, sigurnosti i održivog razvoja.

Savjetodavna podrška i praktična pomoć

Kao glavni djelokrug rada DCAF ističe pružanje podrške državama i nedržavnim institucijama u njihovim nastojanjima da ojačaju demokratsku i civilnu kontrolu nad oružanim i sigurnosnim snagama te promoviranje međunarodne suradnje na tom polju, prvenstveno se pritom usredotočujući na euroatlantsku regiju.

Zbog realizacije tih ciljeva DCAF prikuplja informacije, poduzima istraživanja i uključuje se u aktivnosti na umrežavanju, a kako bi identificirao probleme, izvukao lekcije i predložio najbolju praksu na polju demokratske kontrole nad oružanim snagama te vojno-civilnih odnosa. Uz to, osigurava stručno znanje i pomoć na terenu svim zainteresiranim stranama, a posebno vladama, parlamentima, vojnim vlastima, međunarodnim i nevladinim organizacijama te akademskim krugovima.

U DCAF-u ističu svoje programe savjetodavne podrške te praktične pomoći na terenu i razvijanju i promoviranju odgovarajućih demokratskih normi na međunarodnoj i nacionalnoj razini, a pritom zagovaraju najbolje prakse i predlažu politike radi osiguravanja djelotvornog demokratskog upravljanja u sektoru sigurnosti.

Strukturu Centra za demokratsku kontrolu oružanih snaga čine tri sektora podijeljena u istraživački, operativni i odjel za resurse. Prema dostupnim podacima, DCAF trenutno zapošljava 170 djelatnika u sedam stalnih ureda i 63 države članice, dosad je podržao nacionalne i međunarodne partnere u više od 70 zemalja, a aktivno surađuje s međunarodnim organizacijama kao što su Ujedinjeni narodi, NATO, Afrička unija, OESS i Europska unija.

Milijunski proračun

DCAF održava stalne urede u Bruxellesu, Ljubljani, Skopju, Bamaku, Bejrutu, Banjulu, Ramali, Tripoliju, Tunisu i Tegucigalpi, a ističe kako 60 posto njegovih zaposlenika čine žene iz 40 država.

Prema dostupnim podacima, prošlogodišnji proračun DCAF-a iznosio je 29 milijuna švicarskih franaka, od čega je 66 posto proračuna osigurala švicarska vlada. Pored Švicarske, najveći DCAF-ovi donatori su Njemačka, Nizozemska, Velika Britanija, Švedska, Danska, Norveška, Europska unija, Luksemburg i Irska, a sva uložena sredstva kvalificiraju se kao službena razvojna pomoć.

DCAF je rangiran na 33. mjestu od ukupno 65 na popisu istraživačkih think tank organizacija s najviše transparentnosti, dok se na listi najboljih svjetskih istraživačkih organizacija na području obrane i nacionalne sigurnosti nalazi na 35. mjestu od ukupno njih 104 koje su uzete u obzir.

Savjetnik za sigurnost nedavno izabranog novog hrvatskog predsjednika u DCAF-u slovi za renomiranog stručnjaka na polju reforme obavještajnog sektora unutar euroatlantskih integracija, o čemu učestalo drži predavanja na seminarima koje organizira taj utjecajni think tank.