Ovoga ljeta Gorski kotar postao mi je kao drugi dom, zapravo, biciklistička oaza. Povod za moj ponovni dolazak itekako je ozbiljan: idem u posjet Vergo bike akademiji i ljetnom bike Cube trening kampu. Jedan dan provest ću s našim budućim bike nadama, nekom novom Janicom ili Ivicom, ali ne na skijama, već na biciklu. Možda se iznjedri netko tko će nas u budućnosti proslaviti na nekoj od utrka i natjecateljskih disciplina ili rezultatom vrijednim divljenja. Dok jurim među visokim smrekama prema Mrkoplju i MTB kampu, javlja mi Jurica Gali,ć profesor kineziologije i organizator šestodnevnog bike i sportsko edukativnog programa za djecu, da dolazim u pravi trenutak. Upravo su se djeca vratila s izleta i sada ručaju u staklenom dijelu svog novog bike doma koji je izgrađen u gorskom stilu. Kuća je baš idealna za boravak četrnaestak mladih biciklista. Profesori kineziologije Jurica Galić i Matko Šarić i Vergo bike akademija imaju već poprilično iskustva u radu s djecom, pa tako i u educiranju najmlađih bike vještinama.

Lenu smo odmah prozvali Mrvica – jer ima tek sedam godina, a ni ne vidi je se ispod kacige. Ali zato već vješto vozi bicikl i nimalo ne zaostaje u programu i igrama koje prolaze ovdje u kampu svi, neovisno o svojoj dobi. Treneri Jurica i Matko jako su zadovoljni grupom jer su svi željni novih životnih iskustava i, naravno, bicikliranja. Za neke je razdvojenost od roditelja prilika za privikavanje na samostalnost. A sedmodnevni boravak u prirodi već je veliki životni korak. Saskog i naskok tehnike i za mene su novost, a posebno kada sam vidio da ih se uči voziti na jednom kotaču jer to može biti i te kako važno kada u šumi naiđu na prepreku koju treba doslovce preskočiti. Gledam kako balansiraju na mjestu i voze u krug tzv. šestar. Slijedi učenje vožnje između prepreka i čunjeva, kao i hvatanje bidona u vožnji i ponovno postavljenje natrag na drugi panj. Kada ih ovako pogledam, čini mi se da na bike kraljicu ili kralja nećemo dugo čekati. Mrvica ulijeva nadu, a tek Anja, Anija ili Noel koji već voze bike cross country utrke po Hrvatskoj i doslovce rasturaju... Anja se već popela na najviše postolje u brdskom biciklizmu i postala prvakinja Hrvatske, i to zahvaljujući savršenoj vožnji koju već fanovi nazivaju 'triler bike vožnjom'. Anja je najavila na prošlotjednoj istarskoj utrci 'Izgubljena ovca' svijetlu budućnost sebi i drugima. Petnaestogodišnja Anija je u istoj utrci bila druga i inače je prvakinja Hrvatske u brdskom biciklizmu u XC eliminatoru.

No vratimo se onim najmlađima, koji imaju jedva sedam godina, kojima stariji bike frendovi pomažu ne samo oko bicikala, već i u kupaonici kod tuširanja, pri oblačenju i sl. Rad s njima vrlo je zanimljiv i dinamičan jer ih se kroz igru i poneku zafrkanciju navede da pokušaju savladati neku prepreku koju nisu mogli te ih se na jedan drugačiji način navede da probaju još jednom i pokažu što mogu i da mogu, što je kod djece jako bitno, kažu moji sugovornici Jurica i Matko. Na kraju se s njima odradi sat vremena treninga, a rezultati i napredak su vidljivi, posebno kod najmlađih. Simpatično mi u dnevnom boravku djeluje gomila kaciga i tenisica i malih glavica koje jedva vire iznad stola dok jedu zasluženi ručak, juhu i ribu. Uz doručak, ručak i večeru i dvije užine s voćem, klinci nakon svakog treninga imaju odmor, a nakon ručka obavezan je sat vremena odmora u krevetu. Popodnevni trening po šumama traje gotovo do pola osam, dok se vidi, priča mi Jurica Galić. Oni najmlađi već u devet su u krevetu na spavanju, a stariji mogu malo gledati televiziju. No puno je razonode i zabave, posebno zadnjeg dana na bike partyju, na kojem sam poželio i ja ostati, ako ništa drugo, možda bih i ja dobio koju bike medalju.

I dok svi zajedno bicikliramo mrkopaljskim krajem, shvaćam koliko je bitno to prijateljstvo i pomaganje koje se postiže radom u grupi. A ovdje to nije samo trening, već i cjelodnevno druženje. Četrnaestogodišnjaci s trenerom odlaze i do obližnje Čelimbiše, poznatog skijališta. Brzo prođe tih šest dana pustolovine kroz prirodne poligone, igre i natjecanja na biciklima. Dosjetki i šala je bilo napretek i to ne samo za ručkom, već i na spavanju. Na trening se išlo s osmijehom na licu i željom za još bicikliranja. Ove godine na kampu je uvedeno i nekoliko novih bike sadržaja kako bi im na zanimljiv način približili biciklizam kao sportsku disciplinu, ali i kao razonodu na dva kotača.

Cilj kampa je da se djeci prenese što više osnovnih informacija o vožnji i održavanju bicikla. Nakon povratka kući očekuje se da će se djeca bolje snalaziti na biciklu u svom okruženju. Kroz puno sportsko edukativnih sadržaja djeca se tako psiho-motorički razvijaju te stječu zdrave radne i higijenske navike, a kroz druženje i suradnju stječu osjećaj samopouzdanja i samoaktualizacije, tj. potrebe za prepoznavanjem i razvijanjem i ostvarivanjem vlastitih unutarnjih potencija. I da spomenemo mladu ekipu Lena, Erik, Oliver, Fran, Leo, Filip-Fićo, Noa, Dominic, Vjeko, Rea i Filip. Naše velike bike nade dvanaestogodišnju uspješnu bike takmičarku Anju Nadu i petnaestogodišnju Aniju Žufić već smo spomenuli, a tu je i jedan biciklist Noel Pilat koji je rezultatski među prva tri vozača u kupu Hrvatske.

Vergo bike akademija i tijekom godine održava bike treninge za djecu po obroncima Medvednice, Tuškancu, na savskom nasipu i sl. Djeca koja žele stjecati bike vještine mogu krenuti u takav sportski program koji počinje već ovih dana. Također, Vergo akademija bavi se i vrlo popularnom vikend školom učenja vožnje biciklom i savladavanjem bike vještina, za koju također postoji veliko zanimanje zbog sve veće popularnosti biciklizma u Hrvatskoj. Više o svemu može se saznati na web stranicama Vergo bike akademije: www.vergo.info