IZVJEŠTAJ IZ VRANJICA

Duh Nadana Vidoševića na poprištu Salonita

08.09.2009 u 17:21

Bionic
Reading

Direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Vinko Mladineo podržao je danas radnike Salonita u borbi za njihova prava i obećao im pomoć. Oni su zauzeli tvornicu zbog odluke stečajnog suca Joze Ćalete i stečajnog upravitelja Mirka Kozine da im se ne produže ugovori o nastavku rada na sanaciji tvornice, koje plaća država

SPLIT - Na ulazu u tvornicu Salonit razgovarali smo s radnicima koji su danas dežurni i čuvaju ulaz u tvornicu. Oni su odlučni da u borbi za svoja prava idu do kraja i pozdravljaju očitovanje Mladinea i pomoć države. Inženjer Paško Pirija, najveći stručnjak u Salonitu po pitanju ekologije i zaštite na radu te predsjednik Udruge oboljelih od azbestoze, jasno nam je prenio stav da trenutno nema boljih stručnjaka i kadrova od samih zaposlenika za sanaciju čitavog područja tvornice Salonit i akvatorija oko Vranjica.

Vidošević na poprištu 

U priči s radnicima iskočilo je ime novogkandidata za predsjednika države Nadana Vidoševića. Tako smo saznali da jeSalonit zapravo bio najprofitabilniji dio SOUR-a Dalmacijacement, kojije 1990. nasilno izdvojen iz tvrtke kojoj je najviše doprinosio. Tomeje, po radnicima, kumovao i Vidošević, kao tadašnji mlađahni kadar uupravljačkim tijelima SOUR-a Dalmacijacement. Neki stariji pamte da je iradio neko vrijeme u Salonitu. To, naravno, nema direktne veze sasadašnjim problemima u Vranjicu, ali je na neki način indikativno da sena poprištima tužnih privatizacijskih priča vrzmaju i izmjenjuju istilikovi i događaju identični scenariji, prevare i pljačka zajedničkeimovine.

Pirija napominje da je sanacija cijelog Kaštelanskog zaljeva od azbesta i popratnih posljedica nužna i neophodna. Tvrdi da ljudi naprosto nisu svjesni koliku opasnost po čitavo ovo područje predstavlja bivša tvornica i odlagalište azbesta u kavi u Mravincima. On je 33 godine u Salonitu i kao stručnjaku su mu dobro poznati svi aspekti tog problema. Iznio je zanimljiv podatak da je, primjerice, prije nekoliko desetljeća u Jugoslaviji standardom smatrana prisutnost 175 milijuna čestica azbesta po metru kubnom. Nakon globalne spoznaje o opasnosti te sirovine u samostalnoj Hrvatskoj taj standard je reduciran na dva milijuna čestica po metru kubnom.

Danas je taj broj nula po metru kubnom. To je, po njemu, najbolja ilustracija problema i opasnosti od nesaniranja čitavog područja. U krugu tvornice se nalazi još oko šest tisuća tona gotovih azbestnih cijevi koje također treba sanirati i pravilno zbrinuti. I podmorje oko Vranjica također treba obraditi jer su se u proizvodnji azbesta koristile goleme količine tehnološke vode koja je ispuštana u zaljev godinama.

Druge zemlje su već izdvojile visoke iznose za reduciranje štete od azbesta. U Hrvatskoj ta priča zapinje opet zbog neučinkovitog, a možda i korumpiranog pravosuđa. Jozo Ćurković, bjegunac od hrvatskog pravosuđa, od 1998. do 2002. odveo je tvrtku koja nije mogla gubiti u stečaj i sad su njegove fantomske tvrtke najveći vjerovnik Salonita, u iznosu od 160 milijuna kuna.

Zbog neučinkovitosti pravosuđa, radnici Salonita svakodnevno prosvjeduju pred trgovačkim sudom u Splitu i dežuraju na ulazu u svoju tvornicu. Danas su im podršku došli pružiti i splitski studenti, koji najavljuju da će pozvati velik broj kolega u pomoć borbi vranjičkih radnika. Nisu htjeli prezentaciju u medijima jer se ne smatraju vođama ili predstavnicima bilo koga, nego privatnim osobama.

Ante Grubić, jedan od radnika i dioničara, u emotivnom istupu ističe da je Vranjic doživio ljudsku i ekološku katastrofu. Poziva predsjednika Stjepana Mesića da posjeti zaboravljeni poluotok kao prvi predsjednik koji bi to napravio. Grubić napominje da ni Tito ni Tuđman nikad nisu posjetili Vranjic, ali ni ljetna turistička patrola HTV-a i da bi Mesića častio kavom.