Babčenko se pridružio prosvjednicima koji su nakon skandalima obilježenih parlamentarnih i predsjedničkih izbora u protekla tri-četiri mjeseca osporavali legitimitet ruske vlasti.

Pritom je zagovarao radikalnije metode borbe: razvijanje šatora po trgovima, masovni građanski neposluh i štrajkove. Moskovsko tužiteljstvo tereti ga za 'prizivanje masovnih nereda'. No liberalni mediji naglašavaju da je progon Babčenka inicirao Boris Jakemenko, režimski povjerenik za politiku prema mladima i osnivač Naših, prokremaljske mladeži koju karakteriziraju fašistoidni ekscesi i višestruki slučajevi nasilja nad neistomišljenicima. Upravo su Naši skupina koju liberalniji dio ruske javnosti optužuje za ekstremizam i uspoređuje s Hitler Jugendom.

Za Jakemenka se odavno piše da je 90-ih (kada je Babčenko, uzgred, ratovao u Čečeniji kao 18-godišnji ročnik) bio poslovno povezan s jednom od najutjecajnijih kriminalnih grupa u Tatarstanu. Danas se na razne načine obračunava s antirežimskim novinarima i aktivistima (neki ga sumnjiče i za naručivanje oružanih napada). U slučaju Babčenka, fokusirao se na novinarova blogerska teoretiziranja o probijanju policijskog kordona kako bi se održao prosvjed pred Lubjankom, sjedištem ruske (nekad sovjetske) tajne policije. Babčenko tvrdi da je njegov stav izvučen iz konteksta te da je u istom blogu pozivao na miroljubiv odnos prema policiji i pronalazak alternativnog mjesta za miting.

Babčenko je, inače, kao 18-godišnjak mobiliziran u prvi čečenski rat, a u drugi se dobrovoljno prijavio – što zbog PTSP-a, što zbog zgroženosti nehajem moskovske i šire ruske javnosti prema tom ratu. No umjesto vojne karijere ipak je odabrao novinarsku te je postao jedan od poznatijih ratnih izvjestitelja. Tijekom rusko-gruzijskog okršaja 2008. godine, kao reporter Novaje gazete čak je počino junačko djelo evakuiravši ranjene ruske vojnike s jednog položaja.