'Hoće li se Erdogan boriti protiv nas?' Ovim pitanjem grčki mediji trenutno drže u neizvjesnosti javnost u svojoj zemlji. To pitanje se svakodnevno postavlja u gotovo svim informativnim emisijama, uz glazbu iz nekog trilera koja svira u pozadini. To nije samo tema koja se dobro 'prodaje' iz medijske perspektive. Dramatično širenje straha također pomaže grčkoj vladi da upozori na 'nacionalnu opasnost' umjesto da se bavi neugodnim problemima poput skandala s prisluškivanjem ili visokom stopom inflacije, piše Deutsche Welle.

Neovisno od medijskih pretjerivanja i političke instrumentalizacije teme, ipak nema sumnje da turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan trenutno sve više koristi prijeteću retoriku: 'Hej, Grku! Pogledaj povijest. Ako tako nastaviš, cijena će biti vrlo visoka za tebe', ponovio je na nekoliko događaja posljednjih tjedana.

Time se Erdogan referira na 1922. godinu kada je osnivač turske države Mustafa Kemal Atatürk porazio grčku vojsku i protjerao grčko stanovništvo Male Azije. Stotinu godina nakon 'maloazijske katastrofe', kako Grci nazivaju ovaj poraz, Erdogan prijeti reprizom: 'Možemo doći iznenada jedne noći', najavljuje.

Može li si Erdogan priuštiti rat?

Jesu li to ozbiljne prijetnje? Želi li turski predsjednik doista poslati svoje borbene avione i napasti grčke otoke u istočnom Egeju, kao što je više puta dao naslutiti? O tim će se pitanjima raspravljati i na predstojećem osnivačkom summitu Europske političke zajednice u Pragu, koji se održava u četvrtak i petak (6. i 7.10.2022.). Sastanak je novi format EU-a na koji su, između ostalih, pozvane zemlje zapadnog Balkana i Turska. Također je riječ o tome mogu li se i kako EU i Turska ponovno približiti i bolje surađivati u kontekstu ruskog rata protiv Ukrajine. Rješavanje rastućih grčko-turskih napetosti bit će ključno za to.

No, po mišljenju većine stručnjaka i promatrača, jedno je već sada sigurno: Erdoganova retorika može zvučati borbeno - ali najvjerojatnije ne mora biti ozbiljna. Turski šef države si jednostavno ne može priuštiti rat protiv Grčke, članice EU-a i NATO-a.

NATO i SAD neće dopustiti rat

Razlozi su višestruki. Prvo, Erdoganove šanse da dobije takav rat više su nego nesigurne. Drugo, trebao bi biti svjestan da NATO, a posebno SAD, svojoj (partnerskoj) članici Turskoj nikada ne bi dopustili rat protiv (partnerske) Grčke. Već su to učinili 1996. tijekom krize u Imii, kada su izbili manji vojni sukobi između Grčke i Turske oko dva nenaseljena otoka. A NATO i SAD bi to u ovom trenutku vjerojatno učinili još i odlučnije. Zbog ruskog rata protiv Ukrajine, NATO si ne može priuštiti da bude slab dopuštajući vojni sukob između dvije zemlje članice. Naime, američke vojne baze na Kreti i u Aleksandroupolisu u istočnoj Grčkoj iznimno su važne za vojnu opskrbu NATO-ovih trupa u istočnoj Europi i za pružanje vojne pomoći Ukrajini.

Politika "kontroliranog napona"

Međutim, ne može se u potpunosti isključiti takozvana 'vruća epizoda' u Egeju - potaknuta, primjerice, turskom invazijom na neku nenaseljenu grčku hrid, kakvih u istočnom Egeju ima mnogo. Međutim, to bi bio samo najgori scenarij.

Ono što je sigurno jest da Erdogan od neuspjelog turskog vojnog udara 2016. vodi politiku 'kontrolirane napetosti', nekad više, nekad manje oštrom retorikom. U Turskoj su sredinom iduće godine parlamentarni i predsjednički izbori, zbog čega Erdoganov jezik trenutno zvuči dosta militaristički. Čini se da se tako želi dodvoriti svom nacionalističkom biračkom spektru.

Opasnost predstavlja i moguća zrakoplovna nesreća - jer turski borbeni avioni trenutno gotovo svakodnevno prodiru u grčki zračni prostor te ih grčki vojni avioni moraju stalno vraćati. Do sada nijedan pilot, ni turski ni grčki, nije izgubio živce. Međutim, ne može se isključiti kobna pogreška.

"Opasne igre"

Iako je Turska dugi niz godina Grčkoj prijetila ratom ako Atena ograniči svoje teritorijalne vode oko svojih otoka na 12 milja, što je u skladu s međunarodnim pravom, turski predsjednik sada okreće ploču i predstavlja sve kao da Grčka prijeti ratom Turskoj. On optužuje Grčku da igra 'opasne igre' u regiji zbog vojnog gomilanja na nekim grčkim otocima i obećava da će 'upotrijebiti sva sredstva koja su nam na raspolaganju ako bude potrebno' da 'obrani prava turskog naroda'.

Standardni odgovor grčke diplomacije je: 'Ne prijetimo Turskoj, očekujemo da Ankara odustane od casusa belli, a mi smo uvijek spremni na dijalog utemeljen na međunarodnom pravu i na međunarodnom pravu mora.' Tako glasi priopćenje grčkog Ministarstva vanjskih poslova. Grčki premijer Kyriakos Mitsotakis demonstrativno pokušava ostati hladan. U svom govoru na Općoj skupštini UN-a, primjerice, rekao je u smjeru Turske: 'Želio bih vam reći da Grčka ne predstavlja prijetnju vašoj zemlji. Mi nismo neprijatelji. Mi smo susjedi.'

Sastanak u Pragu

Erdogan do sada nije izrazio nikakvu spremnost da uđe u dijalog s Mitsotakisom. Ali barem Ibrahim Kalin, najvažniji savjetnik turskog predsjednika, nije isključio susret Erdogana i Mitsotakisa na marginama summita EU-a u Pragu.

No, ni Mitsotakis sa svoje strane nema veliki interes za sadržajniji dijalog s Erdoganom. Njemu je doduše važno da se na međunarodnoj razini pojavi kao dobar i pouzdan partner. Istodobno, on zna da se njegova konzervativna stranka Nea Dimokratia i većina njezinih birača protive pregovorima za rješavanje grčko-turskog spora. Nacionalizam nije problem samo u Turskoj, već i u Grčkoj, gdje su parlamentarni izbori također zakazani za iduću godinu.

Dakle, ako međunarodni pritisak bude imao učinka i susret Erdogana i Mitsotakisa bude održan u Pragu, tada će obojica vjerojatno u dijalog ući sa zajedničkim, sličnim raspoloženjem: ni jedan ni drugi ustvari nemaju ambicija za konstruktivno poboljšanje sadašnje situacije.