Ernst Strasser dijete je austrijskih seljaka, rođen 1956. u gradiću Greiskirchen na sjeveru Austrije. Očito inteligentan i ambiciozan mladić, Strasser je u srednjoj školi bio predsjednik razreda, na fakultetu u Salzburgu vrlo brzo postao predstavnik studenata, pa onda i predsjednik nacionalne studentske organizacije, a kada je osamdesetih ušao u profesionalnu politiku kao član konzervativne Narodne stranke (ÖVP), odmah je postavljen na mjesto tajnika u Ministarstvu poljoprivrede. Strasserov profesionalni uspon se nastavio kroz devedesete godine, da bi svoj vrhunac u nacionalnoj politici doživio 2000., postavši ministar unutarnjih poslova u kontroverznoj vladi Wolfganga Schuessela, koji je izabran za kancelara zahvaljujući podršci ekstremnog desničara Joerga Haidera. Strasser nije bio ministar policije s lakom rukom, naprotiv, o čemu su naširoko pisali kritički austrijski mediji.

No kada je 2004. Strasser poželio postati član Europske komisije, a Schuessel je za tamo htio poslati svoju miljenicu Benitu Ferrero-Waldner, tadašnji ministar policije zaključuje da mu je dosta politike te odlazi u biznis. Strasseru se 2009. ipak ponudila prilika da postane zastupnik konzervativne ÖVP u Europskom parlamentu, što je i iskoristio, ali se izgleda ipak nije ostavio biznisa. Dapače, svoj zastupnički mandat Strasser je pretvorio u biznis i tako je nastao jedan od poznatijih korupcijskih skandala proteklih godina. Tzv. 'Cash for Laws' e ujedno je bio i veliki novinarski uspjeh Sunday Timesa, čiji su se novinari predstavili kao lobisti i pozvali Strassera na večeru na kojoj je on njima ponudio, uz obilne količine alkohola, srediti – uz odgovarajuću naknadu – donošenje odluka po njihovoj volji. Sve to su još snimili kamerom, a kada je cijela bizarna snimka objavljena, Strasser se neuvjerljivo branio izjavom da je kao savjestan građanin išao saznati tko to pokušava korumpirati zastupnike Europskog parlamenta!

Strasser je ubrzo podnio ostavku, a danas je – kako piše bečki tjednik Profil – čovjek koji je 'proigrao svoju nevinost u političkom, društvenom i profesionalnom smislu'. Sljedeći tjedan konačno počinje i suđenje Ernstu Strasseru zbog korupcije pa se može očekivati da će i u kazneno-pravnom smislu izgubiti nevinost. Tužiteljstvo traži kaznu od 10 godina, a Strasserov odvjetnik Thomas Kralik nudi fantastičnu obranu - kako je njegovog klijenta obmanula nekakva nedefinirana tajna služba, i koji je pristao na primanje mita kako bi spriječio korupciju u Europskom parlamentu. U tu priču ne vjeruje nitko, između ostaloga jer su snimci novinara Sunday Timesa bezobrazno inkriminirajući, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će bečki sud reagirati na takvu obranu.

U hrvatskom kontekstu je slučaj Ernsta Strassera zanimljiv jer u velikoj mjeri zrcali politički put bivšeg premijera Ive Sanadera. Obojica su iz siromašnih, ruralnih obitelji snažno obilježenih katoličkom crkvom, a kasnije ambiciozni studenti i političari demokršćanske orijentacije, koji su od minornih političkih pozicija došli do vrha ili blizu vrha nacionalne politike. Austrija je imala tu sreću da Strasser nikad nije uspio doći do pozicije kancelara, pa se korupcijom bavio u Europskom parlamentu. Hrvatska nije imala toliko sreće s Ivom Sanaderom, koji je šest godina bio premijer i završio konačno na sudu zbog korupcije. Dok Sanader čeka svoju prvu presudu, Strasser čeka početak suđenja. Nije teško predvidjeti kako su male šanse da bilo koji od dvojice spomenutih bude proglašen nevinim.