Intervju se otvara pitanjem o svježoj dodjeli Nobelove nagrade za mir Europskoj uniji, koja je izazvala nemali broj kritika i prozivanja. Hollande pak u njoj ne vidi samo hommage osnivačima Unije, već i poziv europskim čelnicima koji su, prema njegovoj optimističnoj viziji, 'jako, jako blizu' rješavanja krize eurozone. Tako bi se do kraja godina implementirala bankarska unija kao konačni regulator tržišnih fluktuacija, a već bi se slijedeće godine moglo prionuti produbljivanju i osnaživanju zajedništva Unije.

Na pitanje koliko će vremena određeni narodi Europe moći izdržati rigorozne mjere štednje koje zasad nisu dovele ni do kakvog opipljivijeg poboljšanja, Hollande se vraća svom velikom predizbornom uvećanju o uvođenja mjera rasta u europski fiskalni pakt. Tako tvrdi da se ne može nametati stalna kazna narodima koji su već podnijeli velike žrtve te navodi dva glavna modusa za poticanje ekonomskog rasta.

Prvi bi bio povjerenje. Što se prije riješi grčki slučaj, prije će se u eurozonu vratiti investitori, a na raspolaganju stoje instrumenti kao što su Europski stabilizacijski mehanizam te moguće intervencije Europske središnje banke. Drugi bi potez išao prema usklađivanju europske ekonomske politike, kao što je primjerice novi porez na financijske transakcije, mjeru koju je dosad podržalo jedanaest zemalja.

Nije zgorega podsjetiti da je upravo element rasta u eurozoni bio okidačem niza kritika na Hollandeov račun na domaćem terenu. Kritičari su navodili da je klauzula o rastu, koja je naknadno uvedena u fiskalni pakt i predstavljena kao francuska protuteža njemačkom modelu štednje, neobvezujuća te da u konačnici nije došlo do uravnoteženog kompromisa u sastavljanju sporazuma. No Hollande u novom intervjuu nanovo ističe da je uloga Francuske uvjeriti svoje partnere kako 'štednja nije fatalna'.

Vizija Europe

Europa je posljednjih godina, usprkos samoj i sebi i zahvaljujući bujanju financijske krize, suočena s neodgodivim pitanjima o svojoj budućnosti, točnije, o nekom obliku federalizma i unutarnjeg jačanja veza Unije. Hollande na tu temu više-manje potvrđuje izjave Angele Merkel navodeći 'Europu s više brzina'. Tako bi eurozona trebala, po njegovom mišljenju, ubrzo dobiti vlastitu političku dimenziju i novi oblik čvršćeg i centraliziranog upravljanja, a manje je važno hoće li se te nacije nazivati 'zemljama pretečama' ili 'čvrstom jezgrom'. Smatra bi da eurozona trebala u budućnosti organizirati vlastite samite upravo zato što je iskustvo prijašnjih samita, koje se redovito nazivalo 'posljednjom šansom', davalo veoma mlake rezultate. Ukratko, odluke koje se odnose na eurozonu trebale bi donositi samo zemlje koje dijele istu valutu. Cjelovita unija s budućih 28 članica (Hollande eksplicitno navodi Hrvatsku kao buduću članicu) tako ostaje' politički prostor solidarnosti i veliko tržište' koje se ne bi trebalo protiviti daljnjem jačanju unutarnjih grupacija.

S obzirom na nepovoljni ekonomski kontekst, integracijski procesi mogu zasad samo ići u smjeru određivanja 'bankarske' i 'fiskalne' unije, a tek potom i političke. Naime, upravo zbog odbacivanja Europskog ustava na referendumu 2005. u Francuskoj, Hollande smatra da se argument o manjku institucionalnog nadnacionalnog okvira danas olako koristi u kritikama o upravljanju Unijom te da valja pričekati s preciznim određivanjem budućeg političkog i socijalnog okvira. Tako bi se o političkoj uniji moglo raspravljati tek iza europskih izbora 2014. godine.

Na brojne kritike o teško održivom cilju pakta koji previđa dovođenje javnog deficita na razinu ispod tri posto BDP-a, Hollande se poziva na dugoročnu viziju stabilne eurozone u kojoj se ne smije dopustiti da se određena zemlja financira s kamatama od 1 posto, a neka druga s kamatama u iznosu od 7 posto.

Njemačko-francuski par za ubrzanje

Grcima poručuje da će učiniti sve da njihova zemlja ostane u eurozoni te da im ne treba nametati nove uvjete nakon onih koje je prihvatila Samarasova vlada. Obratio se i drugim posrnulim članicama eurozone, Španjolskoj i Portugalu, kojima su potrebni kako perspektiva rasta, tako i precizni uvjeti po kojima mogu pristupiti dodatnom financiranju prema odredbama s europskog samita u lipnju.

Hollande nominalno odbija sve izraženije podjele na 'brzi Sjever' i 'spori Jug' Europe, smatra Francusku poveznicom europskog juga i sjevera, no istovremeno upozorava da onaj tko plaća, ima pravo i izricati kazne. Kod Angele Merkel cijeni izravnost i preciznost te je njemačko-francuski par taj koji omogućuje ubrzanje, dok je u slučaju Velike Britanije svjestan njihove želje da trenutno budu u pozadini europskih odluka te ih nema namjeru ni na što siliti. Kao najveću prijetnju Europi vidi kako jačanje nacionalizama tako i nedostatak jasne vizije. Unija se ne može svesti na šalter u kojem se traže samo fondovi, odrednice za poljoprivredu ili financijska pomoć. Na njoj je da do kraja osmisli vlastiti projekt i poveća efikasnost svojih odluka.