Današnji izbori u Francuskoj i Grčkoj nisu samo pitanje odluke o budućnosti tih dviju država, koje se trenutno nalaze u vrlo različitim pozicijama, nego i prilika da se odluči o budućnosti Europske unije, uzdrmane sada već dvogodišnjom krizom zajedničke valute eura
Iako je riječ o izborima koji se ne održavaju u Njemačkoj, nema sumnje da će kancelarka Angela Merkel pomno pratiti rezultate glasanja koji će dolaziti iz Pariza i Atene. Jedna od najmoćnijih država EU-a, kao i ona koja je u najvećoj krizi, ove nedjelje odlučuju o tome tko će biti na vlasti, a rezultat narodne odluke se ne odnosi samo na budućnost Francuske i Grčke, nego i na to što će se dogoditi s eurom te jesu li drakonske mjere štednje pravi način borbe protiv velike krize Starog kontinenta.
Merkel zabrinuta zbog izbora u Francuskoj
Zato ne čudi to što se Merkel nekoliko puta, ne baš uspješno doduše, umiješala u predizbornu kampanju u Francuskoj, otvoreno podržavši masovno neomiljenog Nicolasa Sarkoyzja, i to isključivo jer je njegov socijalistički protukandidat Francoise Hollande najavio da će tražiti reviziju fiskalnog pakta.
U svakom slučaju, ankete govore da se pobjedi u drugom krugu predsjedničkih izbora treba više nadati Hollande, kojeg su manje-više svi mediji proglasili i pobjednikom velike televizijske debate sa Sarkozyjem. Hollande želi i uvesti zajedničke europske obveznice, tzv. eurobonds, koje bi značajno smanjile troškove kreditiranja za države koje su u krizi, poput Italije, Španjolske, Portugala i Grčke. Njemačka se tome protivi jer to ujedno znači da bi njeno zaduživanje ubuduće išlo s većim kamatama nego sada.
S druge strane, od 25 država koje su potpisale fiskalni pakt nijedna druga nije izrazila želju da ga se revidira, pa bi Hollandeove najave mogle ostati tek dio vatrene predizborne retorike. No ono u čemu se sve više europskih lidera slaže s potencijalnim francuskim predsjednikom jest da Europskoj uniji ne treba samo nemilosrdno rezanje, nego i programi gospodarskog rasta i zapošljavanja.
Neizvjesni izbori u Grčkoj
Toga ponajviše treba Grčkoj, koja je donekle uspjela konsolidirati državne financije i reprogramirati dugove, ali se zato protekle dvije godine dogodio potpuni slom tamošnjeg gospodarstva. Trenutno je na vlasti tehnokratska vlada ekonomista Lucasa Papademosa, koju podržava većina stranaka u parlamentu, ali i zbog toga da one same ne bi preuzele odgovornost za pregršt nepopularnih poteza koje je Papademos, a prije njega Georgios Papandreou, morao povući. Ankete pokazuju da vodi konzervativna Nova demokracija Antonisa Samarasa, koji bi mogao biti sljedeći grčki premijer, uz to još i s demokratskim legitimitetom.
Nova demokracija u anketama osvaja oko 26 posto glasova, dok su socijalisti iz PASOK-a pali na 19 posto. Njih u kampanji predvodi ministar financija Evangelos Venizelos, a i u slučaju Grčke nije se moglo bez vanjskog uplitanja u kampanju. Njemački ministar financija Wolfgang Schaeuble je tako poručio da bi Grcima bilo bolje da prvo donesu dvogodišnji budžet pa tek onda idu na redovite izbore, dok je šefica MMF-a Christine Lagarde agitirala za veliku koaliciju ND-a i PASOK-a.
Pitanje je kako će na sve to reagirati već pomalo izluđeni grčki narod, osiromašen i ponižen toliko da statistike govore o zabrinjavajućem povećanju samoubojstava i kriminala, naročito u Ateni. U takvoj bi situaciji mogla profitirati i neofašistička stranka Zlatna zora, čije je rješenje za sve probleme Grčke batinanje i izbacivanje svih stranaca iz države.
