FIC je stoga u Bijeloj knjizi 2013. pripremio preporuke za promjenu zakonodavnog okvira o radu koji je vladao tada:

1.Pravni okvir treba ostaviti prostor za zapošljavanje za honoraran posao - s postojećim zakonom u praksi zaposlenici nisu adekvatno zaštićeni, a provider agencije jedine su koji profitiraju.

2.U nekim zemljama ne postoji obveza navesti točan naziv i opis poslova, detaljnih zanimanja i kvalifikacija - ovaj koncept će omogućiti fleksibilno preseljenje radnika unutar poslovne jedinice u skladu s potrebama tvrtke - što se može postići uvažavajući njegovu struku i spremu, ali ne čvrsto vezanje uz jedno radno mjesto

3.Poslodavci u cjelini vide odredbe o Radnom vremenu kao rigidne - fleksibilno radno vrijeme trebalo bi biti dopušteno i postojeći propis o registraciji radnog vremena pojednostavljeno (pravilnik previše zahtjevan). Preraspodjela prekovremenih sati velik je problem jer se ne može koristiti u praksi. Prekovremeni rad trebao bi omogućiti veći broj radnih sati i iznimke ukupnog rasporeda u nekim zanimanjima, kao što su prodaja i servis, odnosno omogućiti izravne dogovore poslodavca i radnika – pristanak radnika za prekovremeni rad više od propisanog.

4.Odredbe o vremenu godišnjeg odmora teško je interpretirati i primjenjivati u praksi, čime se ugrožava i radnika i poslodavaca - jasnije odredbe bit će od koristi svima. Ponovno uvođenje mogućnosti prenošenja godišnjeg odmora na novog poslodavca također će poboljšati kvalitetu odredbi o dopustu. Zahtjevi za donošenjem odluka, planova i rasporeda predstavljaju ogromnu količinu papirologije, a u praksi to može biti vrlo kruto za poslodavca, a nepovoljno za zaposlenika.

5.Postojeće odredbe o otkazima vrlo su krute i često zahtijevaju da poslodavci moraju izdati pisano upozorenje - praksa poznaje cijeli niz povreda obveza iz radnog odnosa koje nisu dovoljne za otkaz, ali ih treba sankcionirati. Također, ne postoji vremenska dimenzija za takve opomene. Nije jasno koliko dugo to upozorenje vrijedi, kada se može aktivirati otkaz i zakon uopće ne propisuje može li poslodavac regulirati isto pitanje nakon nekoliko godina.

6.Institucija 'otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora' u praksi ne služi svrsi, jer se uvjeti koji su propisani za to isti su zahtjevi kao obavijest za otkaz ugovora, i poslodavci djeluje u skladu s tim odredbama u zakonodavstvu (čak i iz organizacijskih razloga) i teško da će ponuditi iste uvjete za sve ostale zaposlenike.

7.'Otkaz radnog ugovora zbog poslovnih uvjeta' ostaje nepotpun u zakonu.

8.Sniziti porez na dohodak, doprinose i ostale naknade – u usporedbi sa susjednim zemljama, bruto trošak zaposlenika prilično je visok pa neto naknada nije zadovoljavajuća.

9.Ukinuti nepotrebne zakonski uvjetovane obuke ovlaštenih osoba koji su već prošli odgovarajuće ispite koji uključuje obuku u području zaštite na radu i uzeti u obzir djelatnost poslodavca.

10.Dopustiti mogućnost prijenosa svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti ovlaštenih tvrtki poslodavaca u drugu tvrtku - kao što se odnosi na slične odredbe zakona.

11.Ukinuti nepotreban ponovni liječnički pregled za ljude koji imaju valjanu liječničku potvrdu pri promjeni radnih mjesta.

12.Ukinuti nepotrebne prekvalifikaciju za nova radna mjesta za računalne vještine prilikom prelaska u drugu organizaciju.

13.Ukinuti nepotrebnu obuku prve pomoći za osobe koje posjeduju vozačku dozvolu ili druge dokumente za koje su morali proći tečaj prve pomoći.

14.Priznati svjedodžbe koje su stečene u školi/na fakultetu za praktičan rad s poslodavcem.

15.Uvesti mogućnost dopisnog osposobljavanje radnika za zaštitu na radu (teoretski dio).

16.Ukinuti obvezu utemeljenja internih pravila zaštite na radu i zaštite od požara, jer se u praksi mogu samo prepisati odredbe iz tog zakona.

Istaknuli su kako nisu prihvaćeni prijedlozi koji su se odnosili naročito na:

1. jednostavnije otkazivanje ugovora o radu, uključujući i otvaranje mogućnosti otkazivanja zaštićenim skupinama u slučaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa

2. smanjenje troškova otpremnina

3. uvažavanja položaja malih i srednje velikih poslodavaca

4. jasnog definiranja na koga se primjenjuje kolektivni ugovor koji je proširen odlukom nadležnog ministra

5. ponovo je vraćeno na staro pravilo o naknadi plaće na način da se ta naknada određuje kao prosječna plaća u prethodna tri mjeseca (naš prijedlog je bio da naknada bude u visini ugovorene plaće kako u naknadu ne bi ulazili npr. prekovremeni sati)

6. bolovanje ponovo prekida otkazni rok, ali ograničeno – do šest mjeseci od uručenja otkaza.

'Nadamo se da će rasprava oko ZOR-a iznjedriti rješenja koja će omogućiti dodatna zapošljavanja i dolazak novih investicija, a ne obeshrabriti dosadašnje domaće i strane poduzetnike i uzrokovati ukidanja radnih mjesta u Hrvatskoj i seljenje aktivnosti u druge, pristupačnije zemlje', zaključuju u priopćenju koje potpisuje Ante Babić, glavni tajnik FIC-a.