Međutim kineski matematičari sa sveučilišta Zhejiang prošli tjedan otkrili su da većina igrača u njoj slijedi određene ustaljene obrasce koje je moguće predvidjeti i iskoristiti za pobjedu.

Stručnjaci su istražili svoju strategiju na velikom turniru koji su organizirali na matičnom sveučilištu.

U natjecanju je sudjelovalo 360 studenata podijeljenih u skupine od po šest sudionika. Svaki natjecatelj odigrao je 300 krugova igre protiv drugih članova skupine. Pobjednici su kao poticaj dobili novčane nagrade u iznosima koji su ovisili o broju pobjeda.

Prema klasičnim pravilima igre, mudro je potpuno nasumično odabrati predmet kako ga protivnik ne bi mogao predvidjeti. Ovakav uzorak u kojem svaki od dvojice sudionika nasumično odabire predmet s jednakom vjerojatnošću zove se Nashova ravnoteža. Strategija je dobila ime po prvom teoretičaru igre Johnu Forbesu Nashu Jr.-u, portretiranom u filmu 'Genijalan um'.

Analiza je pokazala da su sudionici u svim skupinama uistinu svaki od predmeta odabrali oko trećinu puta. Međutim kada su pažljivije istražili igru, matematičari su otkrili da u ponašanju sudionika postoji neočekivan uzorak. Naime utvrdili su da su natjecatelji bili skloni ponoviti isti izbor nakon što su s njime uspjeli pobijediti. Gubitnici su s druge strane običavali zamijeniti odabir predmeta koji im je donio poraz. Zanimljivo je da je čak i toj promjeni utvrđena pravilnost – s kamena bi uglavnom prešli na papir i potom na škare. Dakle ako bi izgubili s kamenom, u sljedećem krugu vjerojatnije bi odabrali papir nego škare.

Ovakva strategija u teoriji igara poznata je kao uvjetovani odgovor, a čini se da je usađena u ljudskom mozgu.

Kineski autori studije kažu da čovjek koji poznaje navedene uzorke može pobijediti u značajno većem broju slučajeva.

Ova jednostavna igra zanimljiva je u istraživanjima kompetitivnog ponašanja ljudi.

Primjerice raniji eksperiment pokazao je da igrači nesvjesno oponašaju akcije svojih protivnika, što iznenađuje jer se prednost uglavnom stječe tako da se odigra drugačije.

Igra kamen, papir škare potječe iz drevne Kine. Prvi put se spominje u zapisu s početka 17. stoljeća, no smatra se da je nastala još u trećem stoljeću prije nove ere, u vremenu dinastije Han.