Predsjednik Rusije Vladimir Putin i njegovi suradnici koriste činjenicu da Ukrajina nije održala izbore kao argument da Zelenski nema legitimitet za pregovore te pozivaju da se oni uskoro održe. Na sastanku američkog i ruskog izaslanstva u Saudijskoj Arabiji razgovaralo se tako o izborima u Ukrajini kao o ključnom dijelu mirovnog sporazuma.

Što su činjenice, a što dezinformacije, poluistine i laži te što stoji iza tih ruskih napora i zašto ih je proteklih dana počeo zagovarati i američki predsjednik Trump, donosimo u nastavku.

Činjenica je da izbori nisu održani, ali...

Činjenica je da predsjednički izbori u Ukrajini, koji su trebali biti održani u proljeće 2024., nakon isteka petogodišnjeg mandata Volodimira Zelenskog, nisu organizirani, kao ni parlamentarni izbori u listopadu 2023. No također je činjenica da je u toj zemlji, zbog ruske invazije koja je počela 24. veljače 2022., proglašeno ratno stanje, a da se prema ukrajinskom zakonu za to vrijeme ne smiju održavati izbori, pa tako nisu mogli biti održani ni oni predsjednički.

Iako se eksplicitno navode samo parlamentarni izbori, većina ustavnih stručnjaka smatra da se zabrana održavanja odnosi na sve izbore, pa tako i na predsjedničke. Ovdje valja napomenuti da se ne slažu svi u Ukrajini s takvim tumačenjem i bilo je poziva da Zelenski podnese ostavku te da se ovlasti predsjednika prebace na predsjednika parlamenta ili da se o pitanju produženja njegova mandata oglasi njihov ustavni sud, no ipak je većina stručnjaka sklona tumačiti ustav i zakone u korist Zelenskog.

Ima li Zelenski legitimitet?

Iz činjenice da nisu provedeni predsjednički izbori Rusi izvode zaključak da Zelenski nema legitimitet predstavljati svoju zemlju na pregovorima. Dva su pojma koja ovdje treba razlikovati, legalitet i legitimitet. Ukratko, legalitet proizlazi iz ustava i zakona te je ustavom predviđeno da predsjednički mandat ne prestaje automatski nakon isteka pet godina, već traje sve dok novi predsjednik ne preuzme dužnost, a ta odredba postoji zato da bi se održao kontinuitet vlasti. Iz toga se izvodi zaključak da je Zelenski još uvijek punopravni predsjednik sa svim ovlastima.

Legitimitet proizlazi iz podrške javnosti, kako domaće, tako i međunarodne. Ukrajinski saveznici, osim SAD-a - za koji je pitanje može li se još uvijek, nakon što je Trump postao predsjednik, ubrajati među saveznike - priznaju Zelenskog kao predsjednika te on sudjeluje na konferencijama, panelima, posjećuje predsjednike i premijere, a oni dolaze u Ukrajinu, tako da je taj legitimitet neupitan.

Također, ima i legitimitet u Ukrajini, u kojoj ga, prema anketama, podržava između 55 i 60 posto građana. Valja napomenuti da mu je popularnost u proteklim godinama pala s više od 80 posto, ali da se još uvijek drži iznad 50 posto, što je, primjerice, više nego što trenutno ima Trump, kojeg podržava 44 posto Amerikanaca.

Zašto Rusija inzistira na provođenju izbora u Ukrajini?

Više je razloga zbog kojih Rusija inzistira na tome, a svima je temelj slabljenje Ukrajine. Profesor ekonomije s Američkog sveučilišta u Kijevu Roman Šeremeta navodi neke od njih. On smatra da Rusija time želi kupiti vrijeme, a također bi joj to dalo izgovor da se povuče iz pregovora u bilo kojem trenutku - ili pod izgovorom da nisu svi Ukrajinci mogli glasati ili zato što je proruskom kandidatu Viktoru Medvedčuku zabranjeno da se natječe. Tako bi Rusija, ako pregovori ne bi išli onako kako ona želi, imala izgovor da ih napusti i nastavi s ratom.

Dalje objašnjava da bi se izbori mogli provesti samo u dva slučaja: ili promjenom zakona koji to zabranjuje ili ukidanjem ratnog stanja. S obzirom na to da bi ukidanje ratnog stanja bez sigurnosnih jamstava bilo ravno samoubojstvu, vjerojatnije je da bi se išlo na izmjene zakona, a to je posao koji zahtijeva vrijeme. Drugi analitičari napominju da se ne smije zanemariti ni dugogodišnje iskustvo Rusije s petljanjem u izbore, od američkih do onih u europskim zemljama, u kojima je lavinom dezinformacija, laži i stvari izvučenih iz konteksta uspjela ili osigurati pobjedu određenom kandidatu ili barem oslabjeti zemlju pojačavanjem razdora među političkim stranama.

Želi li Rusija smijeniti Zelenskog?

Da. Glavni cilj ruskog inzistiranja na izborima smjena je Zelenskog te unošenje razdora i razbijanje jedinstva ukrajinskog državnog vrha. Naime Zelenski se silom prilika profilirao u ratnog predsjednika i, kako se sada čini, najmanje su šanse da će on pristati na potpunu kapitulaciju Ukrajine. Svoj čvrst stav iskazao je i oštrim porukama Trumpu, zbog kojih je on potpuno izgubio kontrolu i počeo ga bjesomučno obasipati uvredama i prijetnjama poput onih da je diktator i da se požuri ako ne želi izgubiti svoju zemlju.

Ovdje treba dodati i to da bi smjenom Zelenskog na izborima došlo do većih promjena u državnom vrhu, što bi Rusija sigurno proglasila uspješnim ostvarenjem jednih od svojih ciljeva s početka invazije, a to je denacifikacija Ukrajine. Naime, iako je sam Zelenski židovskog porijekla, a njegova stranka spada u centar i nema nikakve veze s nacizmom, Rusija je državnu vlast u Ukrajini proglasila nacističkom te je svoju invaziju djelomično opravdavala potrebom denacifikacije te zemlje.

Trump pomaže Rusiji i ne voli Zelenskog. Što stoji iza toga?

Američki predsjednik Trump tijekom kampanje prošle godine najavio je da će okončati rat u Ukrajini u roku od 24 sata. Već tada su njegovi kritičari govorili da se taj sukob može tako brzo okončati jedino ako Ukrajina isti dan kapitulira i pristane na sve ruske uvjete, što je nerealno. No mnogi u Europi ostali su iznenađeni i šokirani njegovom odlukom da se pregovori vode između SAD-a i Rusije, a da iz njih budu izbačeni i Ukrajina i Europska unija, s kojom je SAD pod vodstvom Joea Bidena u protekle gotovo tri godine usko surađivao u pomoći ukrajinskoj obrani.

Kako su Ukrajina i europske zemlje prosvjedovale, a Zelenski je odbio Trumpovu ucjenu da dosadašnju pomoć plati s 500 milijardi dolara u mineralima, američki predsjednik postajao je sve oštriji u kritici i napadima na njega, pa je, osim što ga je nazvao diktatorom, rekao da je Ukrajina započela rat.

Glavni razlog zbog kojeg Trump pomaže Rusiji da se rat okonča pod njezinim uvjetima, za što većina analitičara kaže da nije u interesu SAD-a, taj je što on želi da se sukob što prije završi jer žarko želi dobiti Nobelovu nagradu za mir. O tome je za tportal nedavno govorio hrvatski znanstvenik i vanjskopolitički analitičar Tonči Tadić.

A zašto Trump ne voli Zelenskog? Najmanje su dva razloga u pitanju: jedan je taj što smatra da mu on svojim protivljenjem stoji na putu dobivanja Nobelove nagrade za mir, a drugi ima temelj otprije više godina, iz vremena njegova prvog mandata. Naime Trump je 2019., kao predsjednik SAD-a, vršio pritisak na tada novog ukrajinskog predsjednika Zelenskog da javno objavi pokretanje istrage protiv Joea Bidena i njegova sina Huntera vezane za nikad dokazane optužbe o navodnoj korupciji u periodu u kojem je Biden bio potpredsjednik SAD-a u administraciji Baracka Obame. Iako je Trump ucjenjivao Zelenskog obustavom vojne pomoći i otkazivanjem susreta u Bijeloj kući ako ne pokrene istragu protiv Bidena i njegova sina, on ga je odbio, a zbog te Trumpove zlouporabe političke moći protiv njega tada je pokrenut prvi postupak opoziva (impeachment).

Može li Ukrajina uopće provesti izbore?

Osim što zakon o proglašenju ratnog stanja brani održavanje izbora, postavlja se pitanje kako bi oni uopće bili provedeni čak i ako bi se Ukrajina odlučila na to. Naime oko 18 posto teritorija zemlje je pod okupacijom, a na okupiranim područjima još uvijek živi dosta Ukrajinaca kojima Rusija neće dati da glasaju s obzirom na to da je ta područja anektirala i smatra ih svojim državnim teritorijem. Ako bi Ukrajina provela izbore bez uključivanja okupiranog Donbasa, time bi praktički priznala da on više nije njezin dio.

Drugi problem je oko 700.000 vojnika na prvoj liniji bojišnice, za koje bi bilo izuzetno teško organizirati izbore, pogotovo tijekom ruskih bombardiranja. Treći problem je više od šest milijuna Ukrajinaca koji su početkom ruske invazije napustili zemlju te našli privremeni smještaj u Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i drugim europskim državama, uključujući Hrvatsku. Organizacija glasanja tolikog broja ljudi u diplomatskim predstavništvima bila bi izuzetno zahtjevna i pitanje je bi li se uopće mogla provesti u područjima s velikom koncentracijom Ukrajinaca.

Također, Ukrajini u ovom trenutku izbori ne odgovaraju zato što se tijekom svakih od njih produbljuju razlike među stanovnicima, a pogotovo je to slučaj u društvima koja žive pod velikim stresom, kao što Ukrajinci žive u posljednje tri godine. Produbljivanje podjela u konačnici bi opet moglo rezultirati slabljenjem zemlje, a mnogi Ukrajinci smatraju da bi održavanje izbora u ovakvim okolnostima destabiliziralo društvo i potkopalo jedinstvo koje postoji u odnosu na rusku agresiju. Strah od toga da će Rusija pokušati iskoristiti te podjele i razlike je velik, a s obzirom na prethodna iskustva, kako u svijetu, tako i u samoj Ukrajini, ima vrlo realnu podlogu. Uspije li se Rusija jače uplesti u ukrajinske izbore, teško je predvidjeti u kojem bi to smjeru moglo otići, ali rezultat toga svakako ne bi bio dobar ni koristan za Ukrajinu.