Specijalizirani ukrajinski portal Defense Express objavio je ovih dana fotografije olupine ruskog bespilotnog helikoptera VM-V pronađene na dnu Kijevskog rezervoara, odnosno umjetnog akumulacijskog jezera u blizini kojeg su Rusi izvršili zračni desant kako bi u što kraćem roku pokušali zauzeti ukrajinsku prijestolnicu. Prema navodima portala, olupina se na dnu jezera nalazi od kraja veljače 2022., kada su ruske trupe pokrenule operaciju slijetanja velikih razmjera u blizini zračne luke u Hostomelu.

Rusi su odabrali to sjeverozapadno predgrađe Kijeva da bi stvorili snažno uporište za osvajanje ukrajinskog glavnog grada. Međutim u bitki za zračnu luku Antonov, kako se taj okršaj još naziva, Rusi su doživjeli neugodan poraz koji im je uvelike umanjio mogućnost za munjevito zauzimanje ukrajinske prijestolnice i brzo okončanje rata.

Ruski mediji su prvog dana invazije izvijestili da su u desantu, pored 34 transportna helikoptera tipa Mi-8 i njihove zaštite u obliku jurišnih helikoptera Ka-52 i Mi-24, sudjelovale bespilotne letjelice VM-V. Isti izvori su nešto kasnije priznali da su Ukrajinci tom prilikom oborili 22 od ukupno 25 tih dronova, stoga ne čudi to da su vrlo brzo povučeni s bojišta i prenamijenjene.

Iza naziva VM-V krije se ruska kratica za zračni cilj - simulator helikoptera - a riječ je o dronu koji služi za simulaciju helikopterske prijetnje tijekom vježbi protuzračne obrane. Te letjelice su prvi put korištene u listopadu 2021. za vrijeme srbijansko-ruske vojne vježbe Slavenski štit, održane u Batajnici kod Beograda. VM-V-ovi su tom prilikom simulirali zračne mete za srbijanske protuzračne hibridne raketno-topovske sustave tipa Pancir-S.

Preopterećenje za ukrajinsku obranu postalo teret za Ruse

Prema snimkama s manevara, VM-V-ovi su poslužili svrsi, ali ih je ruski proizvođač Technodinamika, nedugo nakon održanih vježbi, nadogradio za napadačke i misije zračnog izviđanja. Prema navodima direktora Technodinamike Igora Nasenkova, VM-V je modificiran da bi se poboljšale njegove letne performanse, instalirala dodatna oprema, povećala nosivost te domet i trajanje leta.

Drugim riječima, simulator helikoptera je za potrebe invazije postao borbeni bespilotni sustav koji prema deklariranim podacima ima autonomiju leta od dva sata, plafon od 2,5 kilometara i mogućnost održavanja radiokomunikacije na udaljenosti od 150 kilometara.

Ukrajinski analitičari ocjenjuju da je iskustvo iz vježbe Rusa i Vojske Srbije sugeriralo ideju korištenja VM-V-a kao alata za preopterećenje ukrajinske protuzračne obrane tijekom desanta na Hostomel. No nakon prvog dana invazije više se nije pojavljivao na bojišnici, a u ulozi slabljenja ukrajinske protuzračne obrane zamijenio ga je dron tipa Eniks E95M. Inače, radi se o zračnom cilju slabijih deklariranih karakteristika nego što ih ima VM-V, a služi za simuliranje manevarskih ciljeva kao što su daljinski upravljani dronovi, klizne vođene bombe, krstareće rakete te odabrani avioni i helikopteri taktičkog zrakoplovstva.

Termiti kao (ne)dostatna zamjena

Stručnjaci smatraju da bi dva čimbenika mogla utjecati na rijetkost pojavljivanja drona VM-V u ruskom ratu protiv Ukrajine. Prvi su poteškoće u proizvodnji novih bespilotnih letjelica ove vrste pod zapadnim sankcijama, jer su se motori za VM-V proizvodili u pogonima austrijske tvrtke Rotax. Drugi je da Rusi od travnja 2022. pokušavaju koristiti svoje helikoptere izvan dometa ukrajinske protuzračne obrane. Stoga je proizvodnja i uporaba novih dronova VM-V i njima sličnih letjelica postala irelevantna.

Vrijedi podsjetiti na to da se Moskva u studenome prošle godine pohvalila masovnom proizvodnjom jurišnih bespilotnih helikoptera tipa Termit. Pojedini izvori navode da se Termiti danas koriste u područjima opasnim za helikoptere s posadom te da je riječ o zrakoplovima maksimalne brzine od 150 kilometara na sat, što je dovoljno za kompaktni dron dužine pet metara. Autonomija leta pak iznosi značajnih šest sati, što osigurava radni radijus do 400 kilometara.

Rusi tvrde da je Termit naoružan s tri rakete tipa S-8L, navodno posebno prilagođenim za ispaljivanje s dronova. To su projektili s laserskim glavama za navođenje, što znači da zahtijevanju vanjsko osvjetljenje koje se može ostvariti pomoću integriranog optoelektroničkog sustava ili vanjskog pokazivača cilja, poput drona tipa Orion koji kruži u blizini.

Neki izvori tvrde da Termit ima nosivost između 350 i 450 kilograma. No da doista ima takvu nosivost, onda se inženjeri očito ne bi ograničili na samo tri projektila S-8L, od kojih svaki ne teži više od 15 kilograma. O nosivosti Termita nema otvorenih podataka, ali ako se ona usporedi s njegovom civilnom inačicom SmartHELI-350/450, koja može ponijeti najviše 45 kilograma tereta, stižemo do objašnjenja o količinski malom naoružanju na vanjskim podvjesnim točkama.