Cipelice na asfaltu (1956.)

Prilično zanemaren simpatičan uradak o vremenu u kojem je dječja igra podrazumijevala ulične avanture, improvizaciju, maksimalno aktiviranje maštovitosti... Redaju se sjajni prizori beogradskih ulica, filmski plakati, dućani drvenih igračaka, slastičarnice, gosti koji čitaju Politiku. Na kraju se grupa klinaca igra Indijanaca i kauboja, uzbudljive igre koju valjda i današnji pedagoški standardi zabranjuju. Zgodno je nedavno konstatirao tviteraš @ZoranZmiric da su klinci 90-ih možda zadnji koji su se penjali po stablima.

Subotom uveče (1957.)

Svjedočanstvo o razvoju samog koncepta subotnje večeri kao vremena opuštanja, zabave, izlaska, bez obzira na to je li riječ o boksu uz čiji ring stoje natpisi jugoslavenskih tekstilnih brendova ili plesnjaku uz jazz. Potonji je u kontekstu ex-Yu posebno intrigantan s obzirom na to da je u poslijeratnom razdoblju bio gotovo prohibiran zbog sumnje u jačanje kapitalističkih utjecaja. Nije slučajno da je čak i NATO imao smjernice prema kojima u zemlje iza željezne zavjese treba širiti – jazz!

Ljubav i moda (1960.)

Zbog bogate retro fenomenologije, 'Ljubav i modu' smo višestruko spominjali, ali nikada nije dovoljno isticati njen retro potencijal. 'Ljubav i moda' je zapravo suštinska laž, čak su i se na snimanju automobili usmjeravali u glavne ulice ne bi li se stvorila predodžba gužve, ali to je neistina koja odaje san. Godina je to u kojoj su Jugoslaveni počeli  voziti pomodni skuter, nositi lijepe haljine i sunčane naočale, posjećivati modne revije i ići na ljetovanje. Autentični Mad Men ambijent na ex-Yu način (identični poslovni sastanci i imidž!) s dodatkom nastupa Ive Robića koji poput pravog celebrityja izlazi iz aviona pred obilje fotoreporterskih bliceva!

Martin u oblacima (1961.)

Prva asocijacija na život u ex-Yu je izražena stanogradnja i 'dobivanje' stanova. 'Martin u oblacima' je duboko zašao u stambene probleme jednog tipičnog mladog para, ali je paralelno prikazao cijeli svijet bujajućeg konzumerizma. Simbolika gomile prozora sa Zagrebačkog velesajma je višestruka, a product placement Saponije i Plavog Radiona nezabilježen je u filmografiji tog vremena.

Imam 2 mame i 2 tate (1968.)

Dok su klinci 'Cipelica na asfaltu' odrastali u vrijeme čiste improvizacije i siromaštva, 'Imam 2 mame i 2 tate' je spomenik osuvremenjivanju, novom ritmu i kulturi. Odlasci na izlete, slušanje rocka na prijenosnom radiju, čitanje stripova ispod klupe, posteri pjevača u sobi, ispijanje gaziranog pića uz jukebox na bazenu otkrivali su jednu novu dokolicu za klince.

I Bog stvori kafansku pjevačicu (1972.)

Ima li snažnije asocijacije na Jugoslaviju od kavane? Jutarnje i večernje ispijanje travarice tvorničkih plavih kuta, vozača, građevinaca kao bijeg od muke Balkana i protestantskog shvaćanja rada inspirativan je filmski motiv. Još kada se spoje kavanska pjevačica i radnik na hidrocentrali, dobivamo fenomenologiju kojoj nije potrebna dodatna sociologija.

Živi bili, pa vidjeli (1979.)

Svaki put kada pogledam ovaj film, moj duh, od pubertetskih dana trajno obilježen štulićevskom baštinom jahača na društvene nepravde, osjeti sjetu, tugu, bijes. To je to! Nadareni student arhitekture s vizijom idealnog samoupravnog naselja koje se rasipa pod naletima birokracije, sitnih duhova, partikularnih interesa, isisavanja novca... Ni prikazani Zagrebački velesajam nije više tako sjajan, a pomoći mu ne može ni jingl reklame za Coca-Colu.

Lude godine (1978. – 1992.)

Poznatije kao 'Žikina dinastija', iako je taj naziv nosio samo jedan nastavak, 'Lude godine' su suština ex-Yu osamdesetih koja zahtjeva posebnu studiju. Previše intelektualni zgražat će se nad priprostošću, reći će da je riječ o zabavi za mase (uvijek ta naša famozna 'kultura' koja u Glembajevima vidi duh stvaralaštva...), ali u 'Ludim godinama' Jugoslavija se osjeti na sve strane – Žika je gastarbajter, vodoinstalater, vozi Mercedes, tu su radne akcije, glazba, milicija, fešta, odlazak u vojsku i niz malih prevara i životnih situacija tako tipičnih za malog Jugoslavena.

Kako je propao rokenrol (1989.)

Cijeloj jednoj generaciji prilično kultna stvar koju današnje pubertetlije ne pojmljuju u tadašnjem svjetlu, pa ne čudi reakcija zijevanja i fućkanja od dosade kada sam je na zadnjem školskom satu pustio učenicima. Osim što zalazi u urbane subkulture, u ovom izboru je i zbog sjajnog Darkovog stana prepunog plakata horor i SF filmova poput 'Moći razaranja', 'Aliena', 'Frankenštajna' (ispravljati natpis s postera bilo bi neprilično), 'King Konga', 'Sami u noći', 'Ljudi mačke', 'Ribe ubice' i plakata FEST-a na koji su stizali filmski hitovi. 'Geek' po našem ukusu odgojen na Yu videu.