Prvi F.E.A.R. na tržištu se pojavio sada već daleke 2005. godine i u FPS žanr unio malo horor svježine i podigao ljestvicu grafičkoga prikaza u videoigrama. Četiri godine kasnije na policama se našao i njegov nasljednik koji nije oduševio, no i dalje se radilo o sasvim solidnom FPS horor iskustvu.

Sada, dvije godine nakon F.E.A.R.-a 2, imamo priliku zaigrati i treći nastavak u franšizi koji razotkriva mnogo stvari iz prethodnika i usuđujemo se reći – otkriva čak i previše. Naime, F.E.A.R. 3 stavlja vas u ulogu Point Mana i Paxtona Fettela, protagonista i negativca iz prvoga dijela koji su zapravo – braća. Radnja igre događa se nakon događaja u F.E.A.R.-u 2 koji je završio trudnoćom misteriozne djevojčice Alme s protagonistom drugog dijela – Becketom.

I gdje je onda problem? Naime, Almu je kreirala kompanija pod imenom Armacham Security s, jasno, nimalo dobrim namjerama. Zanimljivo, ista kompanija genetički je izmijenila i Point Mana koji u F.E.A.R.-u 3 uz pomoć Fettela namjerava prekinuti Alminu trudnoću jer postoji opravdana sumnja da će njezino dijete biti još moćnije i opasnije od nje same.

To je ukratko priča i okruženje u koje vas stavlja Day 1 Studios koji je, moramo priznati, malo okrnjio cijelo F.E.A.R. iskustvo. Naime, bez daljnjeg otkrivanja priče, scenarij jednostavno igraču otkriva praktički sve zbog čega nestaje onaj osjećaj misterije i zbog čega gotovo do kraja nestaje horor aspekt igre. Kroz cijelu igru bit će vam savršeno jasno što se događa, a to za jednu horor igru nije nimalo dobro.

Autoru ovih redaka osobno se to baš i svidjelo jer nije obožavatelj horora i mračnih hodnika prožetih stravičnom audiopodlogom, no činjenica je da cijela franšiza leži upravo na tome.

Stavimo li sa strane u neku ruku problematični scenarij, F.E.A.R. 3 jedno je jako zadovoljavajuće FPS iskustvo. Singleplayer kampanja podijeljena je u osam takozvanih intervala kroz koje ćete prolaziti s Point Manom, što će vam pružiti jedno klasično FPS iskustvo uz obilje slow motiona što je još jedan zaštitni znak franšize. Zanimljivo, nakon svakog prođenog intervala isti još jednom možete prokrčiti kroz perspektivu Fettela, što će pružiti sasvim drugačije iskustvo. Naime, Fettel je u posjedu različitih magičnih sposobnosti pomoću kojih ćete moći na daljinu onesposobljavati neprijatelje i doslovno ih rasprštati u milijun komadića pumpajući u njih velike količine energije. Ili možete primjerice ući u tijelo onesposobljenog naprijatelja i nastaviti igrati s njim koristeći pritom njegovo oružje. Kada vas ubiju, igra ne prestaje, već se jednostavno vraćate natrag u Fettelovo tijelo.

Kroz većinu ćete se igre nadmudrivati s privatnom vojskom Armacham Securityja, no bit će tu i obilje okršaja sa zombificiranom ekipom koja će bez previše razmišljanja nasrtati na vas gdje do izražaja dolazi i ne baš prepametni AI, no on ipak više smeta u sukobima s regularnim protivnicima koji znaju primjerice zapinjati za stepenice, zaklone i slično. Takve situacije nisu prečeste, no bodu u oko.

Nakon što igru završite regularno, s Point Manom i po volji i s Fettelom, singleplayer kampanju još jednom možete odigrati u coop modu u kojoj je jedan od igrača Point Man a drugi Fettel što je vrlo interesantno s obzirom na različite sposobnosti koje ova dva lika posjeduju. Tako Fettel može predvoditi Point Mana i opsjedati neprijatelje dok ih Point Man jednostavno eliminira i slično. Mogućnosti su brojne i, iako je igra na taj način mnogo lakša, coop joj daje jednu novu dimenziju u kojoj će mnogi uživati čak i više no u regularno odigranom singleplayeru.

Kao i u prethodniku, i u ovoj ćete igri u nekoliko navrata kroz kampanju ulaziti u robotska tijela što daje nemjerljivi osjećaj moći i razbija monotoniju. Kada smo već kod toga, moramo priznati da je osjećaj puškaranja u igri izvrstan i pravo je osvježenje nakon već spomenutog Duke Nukema u kojoj ste imali osjećaj da pucate pištoljem na vodu.

Što se tehničke strane igre tiče, ona je sveukupno gledano – prosječna. Zvuk je tradicionalno izvrstan, dok je grafički aspekt ipak ispod nekakvih današnjih standarda. Da se razumijemo, F.E.A.R. 3 izgleda jako dobro i grafika vam ni u jednom trenutku neće zasmetati pri igranju, no ne očekujte čuda u rangu Crysisa 2. S druge strane, to je i dobra stvar jer je igra jako dobro optimizirana i na nešto starijim će računalima ići u velikom broju sličica u sekundi.

Na kraju, tu je i multiplayer. Ako se nečemu u slučaju ove igre nismo nadali, onda je to bio multiplayer. No, nemojte se iznenaditi kada kažemo da je multiplayer u rangu, ako ne i najbolji dio ove igre.

Naime, na raspolaganju imate četiri različita moda, a u svakome istovremeno mogu sudjelovati do četiri igrača. Iako možda djeluje tako, to definitivno nije premalo s obzirom na njihovu zabavnost i činjenicu da svaki od modova ima svoje zasebne mape.

Tu su relativno klasični Soul King i Contractions mod, dok su glavni aduti multiplayera F**cking Run i Soul Survivor. U prvome vam je zadaća u ekipi s još troje suigrača žurno prolaziti kroz level bježeći od magle koja vas ne smije uhvatiti, no u isto vrijeme morate ubijati horde nadolazećih neprijatelja sprijeda, što iziskuje veliku vještinu, ali i koordinaciju između igrača. U Soul Survivoru pak jednome od četvero igrača na početku runde bude dodijeljena uloga duha koji u određeno vrijeme mora zaposjesti tijela ostale trojice igrača.

Kada na kraju sagledamo F.E.A.R. 3 kao cjelinu, moramo priznati da se radi o izvrsnom paketu koji nudi relativno dugotrajno singleplayer iskustvo koje možete odigrati na čak tri različita načina, što smo prethodno opisali, ali i izvanredan multiplayer koji nas je potpuno iznenadio inovativnošću.

F.E.A.R. 3 možemo vam najtoplije preporučiti i dati mu jednu čvrstu – četvorku.

OCJENA – 4/5