'O njemačkim počiniteljima Holokausta znamo mnogo. Knjiga Christophera Browninga 'Posve normalni muškarci' o policijskom bataljunu iz Hamburga u Poljskoj jedan je od najpoznatijih primjera iz gotovo nepregledne istraživačke literature na ovu temu. Drugačije je s počiniteljima koji nisu Nijemci', piše Michael Martens u uvodu teksta za Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), koji prenosi Deutsche Welle, i potom iznosi podatke o Jasenovcu:

'Jasenovac u Hrvatskoj bio je najveći logor smrti u Drugom svjetskom ratu koji nisu vodili Nijemci. U kompleksu logora život je izgubilo skoro 48.000 Srba, oko 16.200 Roma, više od 13.000 Židova i skoro 5400 Hrvata. Ukupno je između 1941. i 1945. u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj hrvatskih fašista, koji su sebe nazivali ustašama, život izgubilo oko 350.000 ljudi.'

O Šakićima i sličnima se dosta zna

Autor potom navodi da se o glavnim počiniteljima dosta toga zna: 'O Dinku Šakiću, naprimjer, zapovjedniku Jasenovca. A i o njegovoj supruzi Nadi Šakić, koja je vodila ženski logor. Njih dvoje su poslije rata, preko Italije, pobjegli u Argentinu, kao i više od 7000 drugih hrvatskih fašista. Uhićeni su tek 1998. i prebačeni u Hrvatsku.' FAZ podsjeća da je Šakić u Hrvatskoj osuđen na 20 godina zatvora te da je umro 2008. Njegovoj supruzi se nikada nije sudilo.

Autor kratko piše i o sudbini Vjekoslava Luburića i Miroslava Filipovića, bivšim zapovjednicima logora Jasenovac.

'Ali malo se zna o posve normalnim muškarcima u hrvatskoj politici istrebljenja - običnim čuvarima, povremenim mučiteljima, špijunima, policajcima i drugim poslušnicima', piše FAZ i navodi da je danski povjesničar Emil Kjerte nedavno o tome održao predavanje u bečkom Wiesenthalovom institutu za proučavanje Holokausta.

'Povjesničar koji je zbog istraživanja naučio hrvatski tražio je odgovore na nekoliko ključnih pitanja: Kakvo je geografsko i socijalno porijeklo jasenovačkih počinitelja? Kada su i kako pristupili ustaškim organizacijama? Jesu li prakticirali ili doživjeli nasilje prije Jasenovca? Je li bilo biografskih specifičnosti koje su im bile zajedničke?'

'Po Kjerteu', piše FAZ, 'državna povijest u socijalističkoj Jugoslaviji bila je sklona pojednostavljenju portreta počinitelja, prebacujući im nedostatak klasne svijesti. Kjerte preciznije promatra oko 2500 dobrovoljaca, koji nisu bili samo čuvari u logorima, već su povremeno, uglavnom u mobilnim odredima, vršili masakre u mjestima naseljenim Srbima'.

Autor prenosi da je danski povjesničar konstatirao da je većina tih ljudi imala samo 'najosnovnije obrazovanje' i time odražavala prosjek stanovništva ruralnih predjela tadašnje Jugoslavije.

'Natprosječan broj počinitelja došao je iz zapadne Hercegovine', zavičaja zapovjednika Luburića koji je svoje zemljake 'preferirao kao čuvare u Jasenovcu jer su navodno tvrdi, za razliku od navodnih gradskih mekušaca Zagrepčana ili Slavonaca'.

Mnogi muškarci iz te regije priključili su se ustašama prvenstveno zbog velike bijede, zaključuje Kjerte na temelju zapisnika sa saslušanja iz 1950-ih. 'Često su bili odlučujući redoviti obroci, dobra obuća i zagrijana soba zimi. To je vrijedilo i za hrvatske gastarbajtere, koji su u najtežim uvjetima živjeli u Belgiji i tako postali prijemčivi za ustašku propagandu.'

'Međutim žene koje su radile u logoru u Jasenovcu bile su više ideološki angažirane', napominje Kjerte i to pripisuje činjenici da nisu regrutirane, već su se morale same prijaviti za rad u logoru.

'Neki od počinitelja su kasnije svjedočili da su njihove obitelji prethodno bile žrtve nasilja velikosrpskih četnika ili brutalnih policijskih operacija u kraljevskoj Jugoslaviji. To je sigurno dijelom bilo istina, jer je činjenica da su četnici ubili tisuće Hrvata, posebno u Bosni', piše FAZ.

Ustaše nisu činili zločine iz svojih motiva

List prenosi da Kjerte u svom izlaganju također jasno daje do znanja sljedeće: 'Ustaše su počinili zločine iz svojih motiva, a ne prvenstveno pod pritiskom Nijemaca, kako se do danas često tvrdi u Hrvatskoj.'

'To potvrđuje i hrvatski povjesničar Lovro Kralj, komentirajući Kjerteovo predavanje u Beču', prenosi ovaj list: 'Dokazi ukazuju na to da je Holokaust bio nusproizvod ustaške ideologije i njihove želje da stvore etnički homogenu državu, koju je trebalo osloboditi od 'nepoželjnih manjina', posebno Srba, Židova i Roma.'

Autor dalje navodi da se 'Lovro Kralj slaže s Kjerteovim u tome da je u Jasenovcu ideološko uvjerenje praktički stvoreno moralnim prijestupima. Nasilje i genocid su za ustaše bili temelj željenog novog društva i imali su učinak izgradnje zajednice'.

Jasenovac kao inkubator novog društva

'Uključivanje običnih ljudi u djela koja vode ka moralnim prijestupima - do točke bez povratka na njihov prethodni moral i način života - bilo je u srcu fašističkog projekta stvaranja novog ljudskog bića', citira FAZ Kralja i dodaje da je 'Thomas Mann slično rekao za njemačke nacionalsocijaliste u svojim govorima na BBC-ju'.

Vraćajući se riječima Lovre Kralja, Frankfurter Allgemeine Zeitung još piše da su 'hrvatski fašisti u Jasenovcu bili zainteresirani i za antropološku revoluciju, za koju su vjerovali da se najbrže može postići ako budući nositelji njihovog pogleda na svijet - budu pušteni da što brutalnije ubijaju. Tako da su koncentracijski logori poput Jasenovca bili inkubatori koji su poslužili za ubrzavanje rađanja novog društva zasnovanog na radikalno drugačijem, fašističkom moralu'.