Ovih dana je teško otvoriti neki od uglednih europskih časopisa i ne naletjeti na intervju s Bernardom-Henrijem Levyjem, jednim od najpoznatijih svjetskih filozofa. Naravno, Levy je već desetljećima zapravo intelektualna zvijezda, međunarodni celebrity koji - u skupim odijelima i s pažljivo namještenom kosom koja sugerira raščupanost – zabrinutim narodnim masama tumači događanja u svijetu.

Od nekadašnjeg ljevičarskog buntovnika Levy je postao filozof koji uživa u blizini moći i moćnika, pa se u razgovoru za njemački tjednik Der Spiegel pohvalio da ga francuski predsjednik Nicolas Sarkozy zove za savjete: 'Također, zamolio me da prenesem poruku Mustafi Abdulu Jalili, predsjedniku Libijskog tranzicijskog vijeća.' Kako bi još više dodao vlastitoj mistici, Levy je radoznalnim novinarima odmah napomenuo: 'Naravno, ne mogu vam reći što je u poruci.'

Da ne bi bilo nikakve zabune oko Levyjeva statusa megafona službene francuske vanjske politike, filozof objašnjava da je intervencija u Libiji bila stvar morala: 'Gaddafi je taj koji vodi rat. Saveznički bombarderi sprečavaju Gaddafija da vodi svoj rat. Rat protiv vlastitog naroda i međunarodne zajednice. Zadovoljan sam činjenicom da je u Bengaziju zaustavljen mogući masakr. Kada su francuski avioni uništili četiri Gadafijeva tenka pred gradom, razmišljao sam o vojnicima koji su umrli u njima. To je strašno. Ali sjetio sam se i 700 tisuća ljudi koji žive u Bengaziju, kojima je Gaddafi prijetio najgorim nasiljem i nemilosrdnom osvetom, što znači da je ovako spriječen masakr. Barem zasad.'

U medijima se špekulira da je Levy imao presudan utjecaj na Sarkozyja kada je riječ o pokretanju široke vojne akcije protiv pukovnika Gadafija, koji je za slavnog filozofa 'autistični luđak koji odbija slušati'. Levy je u razgovoru za Die Zeit nagađanja potvrdio, otkrivši da je bio ključan telefonski razgovor koji je imao sa Sarkozyjem, neuspješno hineći skromnost oko svojeg utjecaja u predsjedničkom uredu: 'Oko Sarkozyja nitko nije bio upućen u situaciju. Ni ministri ni šefovi vojske. Ali, zašto bi to ikoga iznenadilo? Uostalom, odluke o ratu i miru donosi suveren sam. Ne znam na koji sam način uvjerio Sarkozyja, možda sam bio samo na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Možda sam uspio naći riječi koje su ga dirnule. Tko bi ga znao.' Bernhard-Henri Levy je odmah i podsjetio na svoj angažman u ratu u Bosni i Hercegovini, koji je rezultirao i knjigom u kojoj filozof sanjari o plavim očima Alije Izetbegovića, te je otkrio da se na BiH pozivao pri nagovaranju Sarkozyja da krene u napad na Moamera Gadafija.
Naravno, za Levyja je uvijek potreban glavni negativac u cijeloj priči, što je ovaj put Gadafi, ali i najveći domaći izdajnik. U slučaju Libije to je njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle, kojeg Levy krivi za suzdržanost Njemačke, usput amnestirajući kancelarku Angelu Merkel.

'Tužna je činjenica da njemačku vanjsku politiku vodi jedan nesposoban, prosječan i potpuno neupućen ministar, koji je prepoznaje Gadafija kao svjetsku katastrofu, kao što nekad nisu to znali ni Haider ili Berlusconi.', kaže Levy o Westerwelleu, čiju ostavku ujedno traži: 'On je jedan od najgorih njemačkih vanjskih ministara u povijesti, a da bi se kratkoročno popravila šteta, Westerwelle treba otići.'

Uz toliki angažman u svjetskoj politici i noćnom životu Pariza, Bernard-Henri Levy još uhvati i vremena pisati, pa usput i promovira svoju novu knjigu koja se, divna čuda, bavi i pitanjima međunarodne vojne intervencije u slučajevima moguće humanitarne katastrofe ili genocida. Čovjek bi rekao: Libija se dogodila samo da skrene pažnju na Bernard-Henrija Levyja.