Al-Masri, 45-godišnji Libijac, uhićen je u Torinu nakon što se vratio s nogometne utakmice Juventusa. Tada je bio smješten u hotelu Holiday Inn, gdje su ga talijanske vlasti privele na temelju međunarodne tjeralice. ICC ga optužuje za silovanje, mučenje i ubojstva u libijskom zatvoru kojim je upravljao, a njegovo uhićenje dočekano je s olakšanjem u Libiji kao prilika za privođenje pravdi jednog od ključnih aktera nasilja u zemlji.

No, ta je prilika brzo izgubljena – unatoč optužbama, Italija ga je pustila i osigurala mu povratak u Libiju. Premijerka Meloni kasnije je izjavila da je odluka donesena iz sigurnosnih razloga, dok je ministar pravosuđa Carlo Nordio ponudio drugo objašnjenje – tvrdio je da su dokumenti ICC-a bili nejasni i da su sadržavali greške. Međutim, pravni stručnjaci tvrde da su takve tvrdnje neutemeljene i da Italija ranije nije imala problema s obradom sličnih naloga, piše Politico.

Istraga protiv Meloni i njezinih ministara

Skandal je dosegao novi vrhunac kada je 28. siječnja objavljeno da su talijanski tužitelji pokrenuli istragu protiv Meloni, Nordia i ministra unutarnjih poslova Mattea Piantedosija. Optuženi su za zlouporabu položaja, a istražuje se i korištenje vladinog zrakoplova za Al-Masrijev povratak u Libiju. Dok se oporba poziva na transparentnost, Meloni i njezini saveznici tvrde da je riječ o politički motiviranom napadu na vladu.

Parlament, u kojem većinu drži Melonina koalicija, donijet će konačnu odluku o tome hoće li slučaj ići dalje. Stručnjaci vjeruju da istraga neće dovesti do sudskog procesa jer će parlament blokirati svaki pokušaj daljnjeg postupka.

Zašto je Al-Masri bio važan za Italiju?

Osim što ga ICC smatra ratnim zločincem, Al-Masri je igrao ključnu ulogu u sigurnosnim pitanjima u regiji. On je bio gospodar najvažnije zračne luke u Libiji - Međunarodne zračne luke Mitiga u Tripoliju. Politico piše da ju je pretvorio u veliki zatvor u kojemu su njegove snage silovale i mučile zatvorenike, a strani agenti koristili su ga za ispitivanje zarobljenih pripadnika Islamske države.

Al-Masri je postao traženi posrednik i zbog toga je postao 'arogantan'. Politico piše da mu je jedan izvor rekao da je Libijac vjerovao da je siguran u Europi. 'Ljudi poput njega vole ljetovati u Europi, žele uživati u svom novcu', rekao je izvor. Al-Masri je navodno mogao putovati i u Veliku Britaniju, a imao je račune u britanskim bankama.

Njegova pozicija bila je korisna i Italiji, koja nastoji održati stabilne odnose s libijskim vlastima u kontekstu migracija i energetskih interesa.

Italijanski interesi u Libiji

Libija je ključan partner Italije još od pada Moamera Gadafija 2011. godine. Rim je kroz tvrtku Eni sklopio milijarde dolara vrijedne naftne ugovore, a također je pomogao financirati i opremiti libijsku obalnu stražu kako bi kontrolirala priljev migranata prema Europi. Kontrola nad migracijskim rutama jedan je od glavnih političkih prioriteta Melonine vlade.

Od dolaska na vlast 2022., Meloni je dodatno ojačala veze s Libijom, a njezina vlada nastoji osigurati stabilnost regije uz što manji politički trošak kod kuće. Stručnjaci vjeruju da je upravo to ključni razlog zašto je Al-Masri tako brzo oslobođen.

Političke posljedice i javna reakcija

Puštanje Al-Masrija izazvalo je bijes među talijanskim građanima, ali i u međunarodnoj zajednici. Oporbene stranke podnijele su zahtjev za izglasavanje nepovjerenja ministru pravosuđa, dok je ICC tražio službeno objašnjenje od talijanske vlade.

Meloni je iskoristila istragu kako bi pojačala svoju retoriku protiv pravosuđa, tvrdeći da je pravosudni sustav previše politiziran. No, kritičari ističu da njezino objašnjenje nije uvjerljivo te da slučaj pokazuje kako talijanska vlada ponekad stavlja političke i ekonomske interese ispred pravde.

Iako je skandal uzdrmao talijansku političku scenu, malo je vjerojatno da će Meloni i njezini ministri snositi ozbiljne posljedice. Parlament će vjerojatno blokirati daljnju istragu, dok će vlada nastaviti s politikom jačanja odnosa s Libijom.