Trinaestogodišnji dječak koji je u beogradskoj osnovnoj školi pobio osmero vršnjaka i zaštitara, prema dosad objavljenim podacima, bio je žrtva nekog oblika vršnjačkog nasilja. Je li to bio okidač za uzimanje očeva pištolja i počinjenje zločina, tek treba utvrditi. Da nasilja među djecom ima, to i nije neka novost. Pojavom interneta i društvenih mreža ono je postalo vidljivije i poprimilo neke nove oblike.

Poput drugih država, s njime se suočava Finska, u kojoj je godinama vladalo uvjerenje da se stvar može riješiti različitim zakonskim izmjenama, akcijskim planovima za prevenciju nasilja ili nultom tolerancijom, odnosno obavezom školskog osoblja da odmah intervenira kada uoči da se pojavilo.

No prije 17 godina odlučili su krenuti nešto drugačijim putem i tamošnje ministarstvo obrazovanja i kulture financiralo je program borbe protiv vršnjačkog nasilja razvijen na Sveučilištu u Turku. Riječ je o programu nazvanom KiVa, što je skraćenica od kiusaamista vastaan, odnosno 'protiv nasilničkog ponašanja'.

Koliko je on važan za društvo, pokazalo je istraživanje spomenutog sveučilišta koje je utvrdilo da djeca koja su nasilna u dobi od osam, devet godina imaju vrlo velike šanse da počine nekakav zločin povezan s takvim ponašanjem prije 31. godine života.

Ključni u programu su prevencija, intervencija i promatranje, a podaci iz više od tisuću finskih škola koje su 2009. započele s implementacijom pokazali su da su nakon prve godine njegove provedbe značajno smanjeni svi oblici vršnjačkog nasilja.

S godinama se za ovaj program pročulo i izvan granica Finske pa je postao izvozni proizvod koji se danas upotrebljava u nekim školama u zemljama Južne Amerike, Novog Zelanda, Ujedinjenih Arapskih Emirata te Belgije, Velike Britanije, Estonije, Švedske, Italije, Francuske, Češke i Nizozemske, a od sljedeće školske godine KiVa će se implementirati u sve škole u Latviji.

Taj podatak zapravo ne treba čuditi jer se Finska smatra zemljom čiji je obrazovni sustav među najboljima u svijetu. Vlasnik programa je ministarstvo obrazovanja i kulture, a Sveučilište u Turku s licenciranim partnerima ima ekskluzivno pravo implementirati ga izvan Finske. Partneri ga pak imaju pravo plasirati, distribuirati i prodavati određenoj zemlji pod uvjetima određenima ugovorima koji se obično sklapaju na tri i pet godina.

Sam program obuhvaća različite dobne skupine od šest do devet godina, od 10 do 12 godina te one koji se spremaju u srednju školu. Ima specifičan materijal za učitelje, učenike i roditelje. Iako obuhvaća sve involvirane u nasilje, veći fokus je na svjedocima i promatračima, a cilj je natjerati ih da shvate da nasilje nije zabavno, da ga ne smijemo tolerirati te da se ne smije samo promatrati.

Učenici dobivaju poduku o tome kako poboljšati suživot i znanje o različitim vrstama uznemiravanja, s lekcijama o poštovanju i suosjećanju kroz materijale za podršku, audiovizualne sadržaje, videoigre, ali i praktičnom nastavom u kojoj ih se stavlja u različite uloge. Osim toga, instaliran je virtualni poštanski sandučić za one učenike koji nisu željeli da ono što doživljavaju postane javno pred kolegama, a preko njega su mogli otkriti da su žrtve ili prijaviti situacije kojima svjedoče.

'Svi programi koji se baziraju na tome da se reagira na najmanji oblik nasilja zapravo rade na tome da se posebno educiraju i senzibiliziraju oni koji su promatrači. Puno djece koja nisu uključena kao žrtve i kao počinitelji, nego su promatrači, mogu poticati, ali mogu i sprečavati nasilje. Moje iskustvo pokazuje da djeca puno puta ne reagiraju da i sama ne bi postala žrtve i mete napadača', kazala je Gordana Buljan Flander, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja.

Navodi da u adolescentskoj dobi, kada mozak traži like, promatrači podupiru počinitelje jer je to cool. 'Kad ih se pita zašto su to napravili, onda kažu da su se samo zezali. Jako je važno razvijati senzibilitet za to kako se žrtva osjeća. Važno je razvijati empatiju kod djece. Radim ovaj posao 40 godina i čini mi se da djeci sve više nedostaje empatije. Nju ne dobiju kod kuće jer roditelji nemaju vremena za to, u školi su usmjereni na bubanje gradiva, a na društvenim mrežama toga sigurno nema', smatra Buljan Flander.

Dodala je kako ima klinički dojam da je vršnjačko nasilje u porastu i da je poseban trend online nasilje. 'Razlog za to treba tražiti u pomanjkanju empatije i tome da se moguće skriti iza ekrana. Mladi su danas jako izloženi nasilju i osjetljivost na njega jako im se smanjila. Kako dječacima, tako i djevojčicama', navela je Buljan Flander.

Rada Borić (Nova Ljevica), zastupnica u Skupštini Grada Zagreba, koja je dobar dio života provela u Finskoj, a za izniman doprinos razvitku odnosa između Finske i Hrvatske Finci su je odlikovali Redom viteza bijele ruže, kazala je da zapravo uopće ne treba čuditi to da je KiVa uspješan program.

'Kao i svemu drugom, Finci pristupaju sistematično i to nije palo s neba 2006. godine. Njihov obrazovni sustav ulazi među najbolje u svijetu i ništa se ne radi stihijski. Na početku njihovog obrazovnog kurikuluma stoji rečenica koja glasi - za Finsku je obrazovanje prioritet i ponos. Nastavnici i učitelji u Finskoj se cijene. Za jedno mjesto na Učiteljskoj akademiji konkurira po pet ljudi. Ondje se djecu od prvog dana uči da misle svojom glavom', zaključila je Borić.