Na nedavnom međunarodnom natječaju u Istanbulu Žunić je predstavio svoju viziju trga Taksim. Riječ je o dosad najsveobuhvatnijem i najzahtjevnijem projektu koji je imao prilike voditi, u kojem je s koautorima i suradnicima pokrio sve elemente njihova pristupa unapređenju gradova i provođenju uspješnih urbanih transformacija – od cjelokupne vizije i definiranja identiteta prostora, preko urbanog menadžmenta i razvoja dijela grada kao interaktivne i participatorne zone, do dizajna i implementacije segmenata smart cityja.

'Prije osmišljanja intervencija u prostoru i prijedloga promjena urbanog dizajna postavili smo si pitanje kako bi ova zona grada identitetski mogla biti posebna, inovativna, drugačija od drugih trgova – koji bi to bili faktori diferencijacije globalno, ali i lokalno unutar Istanbula', kaže Žunić.

Natječaj je zapravo obuhvaćao trg i susjedni park, do sada tretirane kao dvije susjedne, ali odvojene površine, što je i nivelacijski naglašavano. Imali su u više navrata programski odvojene natječaje, parcijalna uređenja i nepovezane urbanističke pristupe, a Žunićevo rješenje predvidjelo je jedinstven prostor kao suživot parka i trga, brendiran kao prva urbana tipologija koja integrira oboje – park + square = PARQUARE.

'Osmislili smo trg kao istovremeno fizičku i digitalnu platformu te smo osim projektnog rješenja dizajnirali aplikaciju koja bi omogućila građanima stvarnu i aktivnu participaciju, da i oni mogu sudjelovati u rastu grada i parka te sami donositi brojne odluke, kao npr. koja će se stabla saditi i kada ili u kojim zonama će se održati pojedina događanja', otkriva Žunić. 'Na ovaj način građani stvarno sudjeluju u rastu i razvoju parquarea i osjećaju ga svojim.'

Krpanje rupa

Sličnih je vizija bilo i kod nas, reći će Žunić, poglavito u Zagrebu tijekom modernizacijskih etapa 20. stoljeća, međutim u posljednjih tridesetak godina urbanizam gotovo da je oduzet arhitektima pa se uglavnom sveo na krpanje pojedinih rupa i nepovezane točkaste intervencije, a prostorni planovi češće bilježe postojeća stanja nego što kreativno planiraju budući razvoj.

'Kako bi se sveobuhvatan masterplan za određeni grad mogao razviti, počeli smo raditi 'višeslojno', sa sociolozima, građevinarima, ekonomistima, dizajnerima, krajobraznim arhitektima i inženjerima prometa', kaže Žunić. Upravo je interdisciplinarnost bila ključna za uspjeh projekta u Istanbulu, u kojem su s kolegama raznih struka došli do sjajnih saznanja i s njima izgradili kompletnu priču. U konačnici to omogućava gradu da zna u startu u što ulagati, za koje projekte u narednih pet, 10 i 20 godina tražiti financije i prijavljivati ih za novac iz fondova.

'Kad postoji tako multidisciplinarno pripremljena vizija, onda gradovi pravovremeno ulažu u resurse i razvijaju infrastrukturu nužnu za buduće velike projekte', kaže Žunić. 'Vjerujem da kod nas ima brojnih gradonačelnika koji, osim bavljenja politikom, zaista imaju želju da njihov grad napreduje, u čemu im mi arhitekti možemo biti prvi partneri.'

Kada govorimo o pametnim gradovima, ljudi se često referiraju upravo na implementaciju tehnološke infrastrukture, a nažalost redovito samo na tome i ostane – na bežičnom internetu, nekoliko info panela i digitalnom izlistavanju bazičnih podataka.

'Za neke naše gradove čak postoje strategije ili planovi da postanu smart city, a u njih arhitekti uopće nisu bili uključeni, što je nevjerojatno', žali se Žunić. 'Ono što zaista grad čini pametnim jest prostorna integriranost svih ključnih elemenata – od programa i sadržaja te informatičko-komunikacijskih tehnologija kao podloge do omogućavanja interakcije i participacije građana kako bi se osnažila komunikacija stanovnika i vodstva grada.'

Cilj je unapređenje urbanog iskustva, reći će Žunić, podsjećajući kako su nešto slično već implementirali u nekoliko dosadašnjih projekata, poput idejnog rješenja za Dubrovnik, u kojem su otišli i korak dalje uvođenjem elemenata proširene stvarnosti.

U Koprivnici su pak u plan upravljanja novim javnim prostorom ugradili brojne senzore za prikupljanje podataka, integrirane u urbanu opremu i rasvjetu, a prikupljene podatke (big data) primijenili su za brojne potrebe, od redukcije potrošnje električne energije do povećanja sigurnosti u gradu ili distribucije informacija svim građanima.

'To nije bio samo na papiru napisan program pametnog grada - pomoću vizualizacija zaista smo pokazali kako bi trebao izgledati', kaže Žunić. Nažalost, rijetko kada se pametni gradovi pokušaju povezati i s kulturološkim aspektom urbane sredine. Turci su to prepoznali pa su izdvojili hrvatski projekt među 20 najboljih od oko 150 pristiglih iz cijelog svijeta.

'Danas već postoji dobar dio podloge, infrastrukture za provođenje pametnih rješenja – u mobitelima! – i mi to koristimo u našim projektima dizajnirajući digitalne platforme s fizičkom stvarnosti', kaže Žunić. 'Važno je shvatiti to da smart city nije znanstvena fantastika, blizu nam je i provediv je, samo je potrebno imati kvalitetne arhitekte koji će cijeli proces od starta dobro usmjeriti, osmisliti kako određeni grad treba izgledati u prostoru kada ga se transformira u smart city s dugoročnim i održivim potencijalom.'

Da bi grad bio održiv, potrebni su mu prvo jasan identitet i urbanistička vizija kako bi svaka buduća odluka bila samo jedna od kockica u puno većem sustavu i kako bi se izbjegla fragmentiranost urbanog tkiva koja Zagreb pogađa sve više, kao i brojne manje gradove.

'Nama je Istanbul bio zanimljiv upravo iz tog razloga - da vidimo kako možemo učiniti održivim najveći europski grad i to u njegovoj ključnoj točki, glavnom gradskom trgu i parku', otkriva Žunić.

Redoviti layeri formiranja održivosti unapređenje su javnog prometa, zatim uvođenje aktivnih šetnica i biciklističkih staza, što je Žunićeva ekipa naglasila još u projektu za Koprivnicu, ili solarne 'farme' i primjena geotermalne vode, što su nedavno projektirali za veliku sportsko-rekreativnu zonu s terenima, javnim bazenom, riječnim kupalištem i turističkim sadržajima u Karlovcu.

Artikulirana vizija

'Naši će gradovi opstati jedino ako počnu kreirati cjelovite urbanističke ideje – masterplan koji neće biti samo 2D prikaz na razini pravnog dokumenta, normativnog urbanističkog plana. Želimo s našim ambicioznim gradovima raditi na tome, pomoći im ne samo osmisliti nove identitete, nego ih predočiti u 3D realnost', kaže Žunić.

'Puno naših gradonačelnika ima želje i ciljeve kojima teži grad, a mi smo tu da to kroz holistički pristup pretvorimo u artikulirani plan i prostor te im kroz detaljan istraživačko-kreativni proces ponudimo i neke stvari za koje inicijalno nisu znali da bi im trebale', otkriva Žunić. 'Ne stvaramo 'gradove budućnosti', jer oni već jesu na pragu toga – samo im dajemo artikuliranu viziju, ideju kako da to provedu u prostoru i pretvore htijenje u fizički opipljiv grad, u činjenicu kojoj ćemo iznaći i model financiranja.'

Urbani menadžment relativno je nova disciplina za arhitekte – ne podučava se još na fakultetima ni arhitekture ni ekonomije (ili tek ponegdje u svijetu), a direktno je vezana uz održivost jer jedino tako javni prostor ili objekti mogu biti financijski 'autarkični' i još od koristi gradu.

'Takve prakse mogu se danas vidjeti u američkom kontekstu, npr. u Central ili Bryant Parku, i zato su mi rad i boravak na Columbiji u New York Cityju jako pomogli da iz prve ruke razvijem vlastite modele primjene urbanog upravljanja', kaže Žunić, kojem se često obraćaju gradovi koji imaju ekstenzivne prostore napuštenih industrijskih ili vojnih zona, hale bez namjene ili velike prirodne površine, ali trenutno nemaju ideju kako ih aktivirati, u što ih pretvoriti kako bi uopće mogli tražiti investitore.

'Naš je posao osmisliti moguće scenarije, kao u filmu – potencijalne 'radnje i zaplete' kroz 3D prikaze i nacrte koji bi se u tim prostorima mogli odvijati', otkriva Žunić. Urbani menadžment povezuje te 'filmske radnje' sa stvarnim financijskim dobitcima koje grad pomoću njih može ostvariti. Posljedično to dovodi do onog što je ključno za naš domaći kontekst – stvaranja novih radnih mjesta, ali i sadržaja, tako da ljudi osim poslovne prilike u tom gradu žele kvalitetno provoditi i svoje slobodno vrijeme.

'Cilj urbanog menadžmenta je da grad živi svih 365 dana u godini i da građani biraju, glasaju ili predlažu intervencije i programe u javnom prostoru', kaže Žunić. Za te potrebe rade detaljne, gotovo znanstvene studije, kojima nalaze arhitektonska rješenja za svaki pojedini grad. Primjenu urbanog menadžmenta uspješno su testirali za Koprivnicu, za rovinjske javne prostore i Bašku na otoku Krku, a na puno većem mjerilu i nedavno u Istanbulu, u kojem su uvođenjem umjetničkih, edukacijskih i drugih tema osigurali dinamiku mjesta.

'Tako grad nije više samo energetski održiva točka, o čemu se danas najviše govori, nego je socijalno i kulturološki aktivan i poželjan kao prostor za život', uvjeren je Žunić. 'Za Zagreb, u koji se konstantno slijeva velik broj novih građana, taj je proces jednostavniji, ali za puno manjih gradova to je izazov koji tek slijedi.'

Novi ciklus EU-a

Fondovi EU-a prilika su da gradovi izrade i zaista izvedu napredne, ambiciozne projekte. Žunić bi volio znanja koja su već uspješno razvili za druge gradove napokon primijeniti kod nas.

'Sljedeće godine kreće novi sedmogodišnji ciklus EU-a i nadam se da će se fondovi iskoristiti kao izuzetna prilika i poluga za stvaranje vizija, umjesto kao kasa za točkaste, nasumične intervencije', nada se Žunić. 'Gradovi će znatnim razvojnim sredstvima opet imati priliku svoj dio 'planeta' približiti idealnom, a u idealnom svijetu želite da prostor izgleda onako kako ga zamišljate. Mi arhitekti imamo sjajnu priliku da im pomognemo u oblikovanju tih ideja kako bi one postale stvarnost.'