Klokanima ni minusi u termometru ne mogu pokvariti dan. Odlučili su iskoristiti škrte sunčeve zrake koje su se probile kroz gustu maglu kako bi 'osunčali' svoje tobolce. Zima je u najvećem hrvatskom zoološkom vrtu koji se prostire na čak 12 hektara. Osjeti se to i u broju posjetitelja.

'Bude ih i zimi, naravno, ali to nije usporedivo s ljetom, posebice proljećem, kada ovdje vrvi ljudima', govori za tportal dok hodamo osječkim ZOO vrtom njegov rukovoditelj Denis Vedlin.

Sada je gotovo sve u stanju mirovanja, kao u zimskom snu. No strojevi se ne gase. Proširuju se nastambe, podižu nove, preuređuju postojeće...

'Nismo ove godine planirali nikakav transport i uvoz životinja, nego smo se bazirali na rekonstrukciju postojećeg. Izmjestit ćemo majmune makakije u veći prostor, a za njihov sadašnji proširit će se čimpanze. Jest da oni po zakonu imaju dovoljno prostora, ali uvijek može više i bolje. Vukovi nam tako imaju 6000 kvadrata', opisuje rukovoditelj situaciju na terenu.

Kod Edgara i Johana ne gasi se radio

Osječani se mogu pohvaliti time da površinom imaju najveći zoološki vrt u Hrvatskoj. Dvostruko veći i od zagrebačkog.

'Za naše prilike smo veliki, ali ne u odnosu na one u inozemstvu, primjerice Češkoj, Austriji i Njemačkoj, jer njihovi se zoološki vrtovi prostiru na 30, 40 hektara. Ondje ni dug ljetni dan od 12 sati nije dovoljan da bi se sve obišlo. Ogromni su', govori Vedlin dok provirujemo kod Edgara i Johana. Na njihovoj adresi ne gasi se radio.

'Žirafe su jako plahe. Kada im u pozadini cijelo vrijeme svira glazba, mirnije su. Ne mora to biti nužno glazba, može se i razgovarati. Važan im je samo neki zvuk jer ako se naglo nešto dogodi, mogu se uplašiti', opisuje najveće od ukupno 1628 stanovnika, odnosno jedinki u osječkom zoološkom vrtu.

Među 120 životinjskih vrsta najviše je sisavaca, ali tu su i gmazovi, vodozemci te ribe. Najsićušniji stanovnik ondje je, definitivno, sažima Vedlin, ribica neonka. A tko može najviše pojesti, pitamo ga.

'Rekao bih, žirafe. Sijena jedu po volji, a dnevno ode između osam i devet kilograma briketirane hrane, plus tri do četiri kilograma voća i povrća. Tigrov obrok je svaki drugi dan cijeli goveđi but ili plećka. Sve meso ima veterinarski žig, a hrana se nabavlja putem natječaja koji objavljuje osječki Unikom', objašnjava rukovoditelj.

Svaki životinjski obrok pomno je isplaniran, a čemu se brine nutricionist. Ništa ne promiče ni budnom oku veterinara dok zoolog vodi računa o načinu držanja životinja, uređenju nastambi i obuci timaritelja.

'Branko i Roko imaju podno i radijatorsko grijanje. Zimi temperatura unutra ne pada ispod 20 stupnjeva, a oni mogu izići kad god požele tijekom 24 sata', govori nam Vedlin dok obilazimo mužjake hijene, kojima su prvi susjedi fose, prije godinu dana stigle iz Njemačke.

'Koordinator im je pohvalio nastambu', ističe te objašnjava kako sve životinje imaju koordinatore kojima se šalju fotografije i točni opisi nastambi u koje se trebaju doseliti, koliko će imati unutarnjeg i vanjskog prostora, kakvo će imati grijanje...

'To su ljudi koji neće stavljati svoj ugled na kocku. Neće poslati životinju u neprimjerene uvjete', kaže.

Imitiraju uvjete divljine

Za timaritelje u ZOO vrtu Osijek Vedlin ima samo riječi hvale. Ekipa je to koja se, dodaje, jako trudi.

'Nema više toga da samo bace komad mesa životinji pa se okrenu i odu. Fosama, primjerice, sakrivaju hranu po cijeloj nastambi, a onda ju one traže. Životinje budu aktivne i ne upadaju u monotoniju. Imitiraju se tako uvjeti lova, divljine, u kojoj bi one stvarno morale tražiti hranu', ističe dok se približavamo najnovijem stanovniku, odbjegloj vučici.

Opisuje kako takvi incidenti nisu česti.

'U osječkom zoološkom vrtu sam od 1998. godine i ovo je prvi put da se dogodilo takvo što. Bila je to vrlo specifična situacija jer vučica nije bila u dijelu nastambe u kojem inače obitava. Bila je u procesu prilagodbe nakon što je došla iz Zagreba. Druge životinje su u svojim nastambama i osigurane su na način koji propisuje struka, tako da se ne može dogoditi primjerice da pobjegne lav, što su možda mnogi pomislili. To uopće nisu usporedive stvari', tumači nam.

Vučica je u trenutku bijega bila u prostoru namijenjenom privikavanju na Osijek. Stigla je iz Zagreba.

'Prostor je odvojen od onoga kojim prolaze posjetitelji. Čak i da su u tom trenutku bili ondje, s njom ne bi mogli doći u kontakt', otklanja svaku sumnju.

Životinja još nije dobila ime, ali se već prilagodila novoj adresi. U iščekivanju je svojega partnera. Treba joj doći u veljači iz Njemačke.

'Bit će ih tada dvoje. Smirit će se. Životinja je bila usamljena, jer rođena je u zagrebačkom zoološkom vrtu, odvojena iz čopora i naravno da joj treba društvo', sažima Vedlin, dodajući kako će novi stanovnik, vuk kojega očekuju, biti mlad.