Tridesetpetogodišnja Claire Merouze zaljubila se u letenje i borbene avione još kao dijete navigacijskog časnika u Mirageu IV, supersoničnom bombarderu koji je godinama bio temelj francuske strateške nuklearne snage i koji je među prvima u svijetu imao mogućnost nadzvučnog krstarenja.

Prema obiteljskoj legendi, odlučila je postati pilotkinja nakon što je kao petogodišnjakinja s ocem posjetila Muzej zrakoplovstva i svemirskih istraživanja u Le Bourgetu na sjeveru Pariza. Ugledavši izloženi supersonični putnički zrakoplov Concorde, koji ju je izgledom podsjetio na očev Mirage IV, odlučila se na put prepun izazova i odricanja.

Na tom putu, priznala je u jednom od brojnih intervjua, najviše joj je pomogao sport kojim se bavila od najranijeg djetinjstva. I to ne bilo kakvim sportom, već izuzetno zahtjevnim sedmobojem koji uključuje utrku na 100 metara s preponama, utrku na 200 i 800 metara, skok u vis, bacanje kugle, skok u dalj i bacanje koplja dok se disciplinom skoka s motkom bavila usporedo s heptatlonom.

Urođenim talentom do supersoničnih lovaca

Kako bi živjela svoj san i eventualno prestigla oca, Merouze se u rujnu 2005. prijavila na prijemni ispit zrakoplovne vojne akademije francuske vojske u Salon-de-Provenceu na jugu Francuske te je iz prve uspjela upisati prestižnu školu. Nakon šest godina intenzivne obuke, koja je uključivala letenje u školskom avionu Alpha Jet i informativne letove u lovcu Mirage 2000, ova Bordoškinja uspijeva ostvariti životni san i nakon diplome inženjerke aeronautike i uručenog prvog časničkog čina dodijeljena je u siječnju 2012. zračnoj bazi Saint-Dizier-Robinson.

Nastavnici letenja uvidjeli su vrlo brzo njezin urođeni talent pa je prebačena u elitnu eskadrilu 5/2 Cote d'Or, u kojoj se dodatno obučavala u akrobatici i instrumentalnom letenju Alpha Jetom, a čije je savladavanje jamčilo ulazak u svijet supersoničnih lovaca. Cilj joj je, kaže, bio dvomotorni Rafale jer predstavlja najbolje od najboljeg bogate francuske zrakoplovne industrije.

Nakon uspješnog savladavanja svih prepreka na putu do Rafalea, promaknuta je, najprije u poručnicu, potom i u satnicu ratnog zrakoplovstva. Nedugo zatim prebačena je u lovačku eskadrilu 1/7 Provence, a koja je među prvima dobila njezin omiljeni avion. Uvježbavanje na Rafaleima trajalo je godinu dana i uključivalo je sve razine složenosti i u svim uvjetima, ali to ju nije spriječilo da u međuvremenu rodi blizance.

Sharon od koje strahuje zloglasni Boko Haram

Nakon što se dokazala na nebu iznad Norveške i Ujedinjenih Arapskih Emirata, prema zapovijedi pukovnika Damiena Rouillea dodijeljeno joj je kodno ime Sharon, a koristila ga je i u borbenim misijama iznad Malija, gdje su francuske zračne snage napadale sahelske džihadiste. Zbog zasluga u udarima na islamističku skupinu Boko Haram, zloglasnu po strateškom otimanju i silovanju djevojčica i žena kako bi se zavladalo ruralnim stanovništvom, promaknuta je u čin bojnice.

Valja istaknuti to da Merouze nije prva Francuskinja za upravljačkom palicom vojnog aviona. Prije nje taj put je utrlo 11 Francuskinja, među kojima je i Caroline Aigle - ona je 1999. godine postala prva francuska borbena pilotkinja, a preminula je 2007. godine od raka samo nekoliko dana nakon što je rodila sina.

Ipak, Merouze je prva žena koja upravlja Rafaleom, a tu praksu nedavno je uvelo i indijsko ratno zrakoplovstvo te je odabralo poručnicu Shivangi Singh kao prvu Indijku koja će uskoro postati pilotkinja jednog od 36 aviona tog tipa, koliko ih je naručila azijska velesila. Poručnica Singh upravo dovršava proces obuke prelaska s dotrajalog indijskog aviona Mig-21 Bison na Rafale, model koji će uostalom zamijeniti i naše MiG-ove. Priča o francuskoj i indijskoj pilotkinji mogla bi biti dodatni poticaj i za naše aktualne i buduće pilotkinje.