No iz socijalističkih se krugova može čuti određena razina nezadovoljstva jer je Désir nametnut stranci: kako navode mediji, bilo je više kandidata, no nije bilo prave kampanje, a konačni su dogovor postigli Aubry i premijer Jean-Marc Ayrault iza zatvorenih vrata uz, kako se ističe, puno odobravanje predsjednika Hollandea.

Ovaj vodeći stranački trojac vjeruje da će nametanjem kandidata koji ne pripada ni jednom klanu, već predstavlja primjer stranačkog aparatčika, onemogućiti sukobe frakcija koje su se malo primirile tijekom predsjedničkih i parlamentarnih izbora. Međutim, otkako je stranka na vlasti, ponovno su se razbuktale unutarnje tenzije, posebno zbog novih poteza predsjednika Hollandea (najavljene dvogodišnje mjere štednje i prihvaćanje europskog pakta o fiskalnoj odgovornosti) protiv kojih sve otvorenije istupaju stariji i ugledni članovi stranke. Harlem Désir će, dakle, u zadatak dobiti da u vođenju stranke bude lojalan predsjedniku i da pokuša što je više moguće smiriti unutarstranačke sukobe i javna protivljenja predsjednikovoj politici. I nitko ne sumnja da će on taj posao odraditi kvalitetno. Neki su njegovi oponenti isticali da je i odabran kao 'najmanji zajednički nazivnik' svih frakcija. Upravo stoga nitko ne vjeruje da bi se on mogao - pa čak i htio - profilirati kao mogući konkurent sadašnjem predsjedniku ili postati 'francuski Obama'. Désir, naime, nikad nije bio ni na jednom ministarskom mjestu u vladi (kao ni predsjednik Hollande) i nikad nije bio izabran u Narodnu skupštinu, već je cijelo vrijeme vrijedno radio u stranačkim tijelima. Njegovo imenovanje na stranačkom kongresu krajem listopada bit će, dakle, čista formalnost koju će, u to se ne sumnja, samo potvrditi članovi stranke.

Opozicijske su stranke, posebno UMP, stranka desnog centra koja je također okupirana izborom novog čelnika nakon što je Nicolas Sarkozy izgubio predsjedničke izbore, a stranka parlamentarne, napala je manjak demokratskog odlučivanja u odabiru čelnika socijalista, ali i podsjetila na repove koji se vuku za Désirom. Naime, ovaj bivši studentski aktivist blizak trockizmu, prvi predsjednik SOS Racisme, antirasističke organizacije, 1998. godine osuđen na 18 mjeseci zatvora uvjetno zato što je nezakonito primao novac od jedne organizacije koja je obučavala imigrante. No, to je doba iz kojeg mnogi francuski političari vuku afere s primanjem novca ispod stola (zbog toga se i bivši predsjednik Jacques Chirac našao na sudu) pa to nije štetilo, sad se već može reći novom, čelniku francuskih socijalista.

Désir (52) će tako vrlo vjerojatno postati prvi tamnoputi lider neke velike europske stranke. Otac mu je imigrant s Martinika, a majka Francuskinja, aškenaska židovka. Rođen je kao Jean-Philippe, ali svoje je ime kasnije promijenio u Harlem izražavajući tako poštovanje afroameričkim političarima. Diplomirao je filozofiju na Sorbonni i postao član socijalističke stranke u kojoj 2003. postaje nacionalni tajnik za Europu i zajedno s Hollandeom zagovara europski ustav koji je 2005. godine odbačen na referendumu u Francuskoj (velikim dijelom i zbog frakcijskih sukoba među socijalistima, gdje su se mnogi viđeniji članovi ustavu javno protivili). Nedavno je privukao medijsku pažnju kada je najavu Bernarda Arnaulta, najbogatijeg Francuza, da će zatražiti belgijsko državljanstvo, komentirao riječima: 'Ne napuštamo Francusku ako je u njoj loše vrijeme.' Za sebe je, pak, šaleći se (što je za njega u javnom diskursu vrlo rijetko) nedavno rekao: 'Kad ljudi govore o meni, kažu: jednom je bio mlad i zgodan. Sad je ozbiljan i samo radi probleme.'