Dan nakon prvog kruga parlamentarnih izbora koji su pružili očekivanu prevlast socijalista i lijeve opcije, u Francuskoj se uglavnom sabiru prvi dojmovi i rade prve križaljke budućeg sastava Nacionalne skupštine
Prema nekim veoma optimističnim scenarijima, Hollandeova Stranka socijalista mogla bi čak i sama doći do apsolutne većine u parlamentu koji ukupno broji 577 zastupničkih mjesta. A u koaliciji sa Strankom zelenih i ostalim lijevo orijentiranim grupacijama, ta je opcija već sada izvjesna.
No iako su izbori samo potvrdili staru matricu prema kojoj izbor predsjednika odlučujuće utječe na sastav skupštine, socijalisti se zasad suzdržavaju od pretjeranih izljeva radosti i samopouzdanja te tvrde da 'još ništa nije odlučeno' te da je promjena političke klime 'proces', a ne instantna odluka. Naravno da će takav raspored u parlamentu umnogome olakšati Françoisu Hollandeu donošenje i implementaciju novih zakona.
Naime, strateški je nastupao u prvim tjednima mandata izbjegavajući svaku kontroverznu debatu, poput one o glasačkom pravu stranaca, o javnoj potrošnji ili o fiskalnoj reformi, koja bi mogla odbiti glasače. Opozicija u liku UMP-a zasad odbija otvoreno priznati poraz (iako su osvojili oko 34 posto glasova) za kojeg ne mogu samo okriviti logiku izbornog sustava, već i očitu činjenicu da su unutarnje borbe za prevlast nakon odlaska Nicolasa Sarkozyja demotivirale glasače te da ih je oportuno 'šurovanje' s ekstremnom desnicom u konačnici samo oslabilo.
Poslovičnih neugodnih iznenađenja također je bilo. Marine le Pen iz Nacionalnog fronta iskoristila je pobjedu u svom biračkom okrugu Pas de Calais za medijsku porciju hvastanja o osiguranom zastupničkom mjestu u parlamentu, iako ju tek mora potvrditi u drugom krugu. A Sarkozyjeva uzdanica, Nadine Morano i bivša ministrica u resoru rada i zdravstva javno je i otvoreno pozvala glasače ekstremne desnice da glasaju za nju u drugom krugu. Nadine Morano inače je živopisan lik francuske političke scene koju nikad nije pratila posebna trezvenost i promišljenost u izražavanju, no posljednjim istupom nadmašila je i samu sebe, stavivši znak jednakosti između krajnje desnice i navodno, umjerenih konzervativaca.