Nacrt stranačkog govora francuskih socijalista koji je završio prije vikenda u Le Mondeu, a u kojem se istovremeno optužuje Europsku komisiju za manjak inicijative, Angelu Merkel za 'sebičnu nepopustljivost' te da 'joj je samo stalo do zaštite njemačkih deponenata i nadolazećih izbora', desne vlade u Europi za 'slijepe mjere štednje' i za 'zaštitu tržišta, a ne ljudi', bio je dovoljan da izazove čitav niz diplomatskih pokušaja smirivanja napetosti na relaciji Pariz - Berlin
Na tu (navodno neplaniranu) medijsku objavu prvo je reagirao premijer Jean-Marc Ayrault poručivši da se probleme Europe neće riješiti bez 'intenzivnog i iskrenog dijaloga između Francuske i Njemačke'. Nadovezao se ministar unutarnjih poslova Manuel Valls tvrdnjom da su takve izjave 'demagoške, neodgovorne i štetne', a i ministar financija Pierre Moscovici koji takvu poziciju spram susjedne Njemačke smatra 'kontraproduktivnom'. No Claude Bartolone koji zauzima ne baš marginalnu poziciju predsjednika Nacionalne skupštine ostao je jasno pri izrečenim stavovima i otvoreno pozvao na sučeljavanje (mišljenja, pretpostavlja se) s Njemačkom.
Iako će se dio otvorenih prozivki spram madame Merkel maknuti iz stranačkog dokumenta, dio socijalista i dalje tvrdi da je Europi hitno potrebna promjena smjera te da se neće povući pred licemjernim pozicijama koje brane nastavak rasprave o europskoj politici.
Opozicija iz UMP-a koja je za vrijeme Sarkozyjevog mandata bila savršeno usklađena, kako ideološki tako i u praksi, s mjerama Angele Merkel, poručila je socijalistima da nema smisla tražiti krivce u drugima za vlastite greške, točnije raditi od Njemačke, zemlje koja najbolje uspijeva u Europi, 'žrtveno janje'.
Njemačka se zasad pokazuje veoma trezvenom u ovom diplomatskom okršaju. Glasnogovornik Angele Merkel izjavio je za Le Monde da dvije zemlje vrlo dobro surađuju te da ne smatraju da je došlo do promjena u francuskoj politici. Njemački mediji, poput Süddeutsche Zeitunga i Handelsblatta, podsjetili su da ovim potezom Francuska samo podsjeća na gubitak vlastitog utjecaja u Europi te da se prije svega radi o krizi politike u vlastitoj zemlji.
Vodeći francuski dnevni listovi, Le Monde, Libération, Le Figaro, uglavnom smatraju da je napad loše usmjeren i demagoški intoniran ('opasna igra', kako tvrdi Libération) te da se radi o jedva prikrivenoj kritici aktualne politike socijalističke vlade, a tek onda o kritici politika Bruxellesa i Berlina.
Ukratko, manjak strpljenja i diplomatskog takta mogao bi, u ovom slučaju, prije svega štetiti onima koji su napad inicirali, a ne onima prema kojima je bio i usmjeren. Što je uistinu šteta jer razloga za konstruktivnu raspravu o mjerama štednje, o 'zaštiti tržišta, a ne ljudi' te o promjeni smjera europske politike ne manjka.