Izostaje oduševljenje koje je popratilo proširenje iz 2004. na osam bivših komunističkih zemalja, uključujući hrvatskog bivšeg jugoslavenskog susjeda, Sloveniju. Taj 'veliki prasak' doživljen je kao ponovno ujedinjavanje Europe i konačna sahrana Hladnog rata. U međuvremenu, zastranjenja u državama poput Mađarske poslužila su kao upozorenje da članstvo u EU-u ne jamči i kontinuiranu demokratizaciju.

Što je još važnije, mnoge vlade i građani država članica EU-a na oprezu su oko pripuštanja u klub još jedne slabe južnoeuropske ekonomije, čija je najveća industrija - turizam. Hrvatska bilježi četiri uzastopne recesijske godine, po čemu ju je u EU-u nadmašila jedino Grčka. Nezaposlenost je na oko 20 posto – a među mladima bliža 50 posto. Njemački list Bild prošlog je mjeseca Hrvatsku nazvao zemljom 'duga, korupcije i nezaposlenosti' i 'idućom grobnicom milijardi eura'.

Hrvati koji gledaju kako EU posrće u nastojanjima da obuzda krizu eurozone pitaju se pak ulaze li u Uniju 'u pravo vrijeme za sahranu', kako se našalio Žarko Puhovski, profesor političke filozofije na Sveučilištu u Zagrebu.

Zoran Milanović, socijaldemokratski premijer, tvrdi da će se zloguke prognoze pokazati pogrešnima. Nijedna postkomunistička država nije bila pod takvim povećalom kao što je bila Hrvatska u vrijeme pristupnog procesa, kaže Milanović, dodajući da bi Hrvatska trebala biti daleko spremnija za ulazak od bilo koje druge zemlje koja je pristupila Uniji.

Službeni Zagreb morao je dovršiti privatizaciju hrvatske industrije, reformirati birokraciju i usvojiti tisuće stranice zakona EU-a. Također, morao je tužiteljima u Haagu predati osumnjičene ratne zločince koji se kod kuće uglavnom doživljavaju herojima.

Najdramatičnija poslijeratna epizoda u Hrvatskoj bila je pak vezana uz borbu protiv korupcije, također na poticaj EU-a. U prosincu 2010. bivši premijer Ivo Sanader uhićen je na austrijskoj autocesti kod Salzburga nakon što je, suočen s optužbama za mito, napustio Hrvatsku.

Sanader je naslijedio bivšeg hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana na čelu Hrvatske demokratske zajednice, usmjeravajući stranku od nacionalizma prema srednjoj struji europskog demokršćanstva. Prigrlile su ga umjereno desne stranke i čelnici, uključujući njemačku kancelarku Angelu Merkel. No nakon iznenadne ostavke 2009. godine Sanader se našao pod istragom na temelju nekoliko optužbi za mito i ratno profiterstvo.  Kritičari tvrde da zatvaranje Sanadera nije imalo nikakav utjecaj na korupciju na nižim razinama.

Hrvatska će izgubiti svoj privilegirani pristup tržištima izvan EU-a, poput BiH, Srbije i Crne Gore, s kojima je u proteklom desetljeću osnažila poslovne veze. S izmještanjem hrvatskih proizvodnih pogona preko granice s ciljem izbjegavanja carinskih nameta moglo bi doći do gubitka radnih mjesta u Hrvatskoj.

U najboljem slučaju Hrvatska će krenuti putem zemalja poput Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske, gdje je došlo do poplave investicija u proizvodnju, osobito u automobilskoj industriji. No za razliku od tih zemalja, Hrvatska ulazi u EU usred najvećeg pada ekonomije u posljednjih nekoliko desetljeća. Za privlačenje dijela ograničenog investicijskog priljeva u istočnu Europu nužne su duboke strukturne reforme