Igor Loparić pomaže gdje stigne: od Istre do izbjegličkih kampova. S prijatejima volonterima u šest godina nahranio je 1000 obitelji kojima je presudila hrvatska tranzicija, a da nastavi s pomoći, treba mu kombi. Ali lakše bi pješke stigao do Sjevernog pola nego dočekao donaciju pa se obratio Djedu Mrazu
Dragi Djeda Mraze,
Ja ti se zovem Igor Loparić, imam 31 godinu, ali sam još dijete u duši pa imam potrebu da ti pišem i pošaljem ovo pismo na Sjeverni Pol. Ja ti imam grupu super ljudi sa super moćima koja već 6 godina pomaže ljudima, često moramo voziti mnoge donacije u velikim kutijama do našeg skladišta a i iz njega prema mnogim obiteljima i ponekad nam je naš auto premalen za to. Moj Fiat Punto je dao puno, desna suvozačeva vrata mi više i ne mogu se zatvoriti, lijeva vrata su mi se već dva puta zatvorila sama s ključevima u bravi pa sam ostao bez svega unutar auta, a u nemogućnosti da ga otvorim. Znam da imaš kombije i kamione jer svake godine gledam Coca-Cola reklame stoga bi te ja zamolio za božićnu želju - a to je da mi ispod bora doneseš jedan kombi, može biti i polovan.
Tako u, za potrebe ovog teksta nažalost skraćenom izdanju (jer je beskrajno duhovito i toplo), glasi pismo što ga je urbi et orbi iz Pule početkom prosinca uputio Igor Loparić, po profesiji zaposlenik Lučke kapetanije, suprug i otac, po stambenom stanju podstanar, a po vokaciji, kako kaže, vanzemaljac i humanitarac, utemeljitelj udruge Naš san, njihov osmijeh. Pokrenuo ju je u Puli prije šest godina, potaknut sve boljim stanjem malog broja hrvatskih građana, a sve lošijim stanjem većine.
'U šest godina djelovanja Udruge organizirali smo i sproveli 50-ak humanitarnih akcija, prikupili 50 tona namirnica koje su podijeljene više od 1.000 obitelji u Hrvatskoj. U istom razdoblju organizirano je i sprovedeno preko 40 radionica s djecom naših štićenika, kao i s mnogim volonterima naše udruge kroz koju je prošlo 500-tinjak volontera koji su odradili 20.000 volonterskih sati u preko 200-tinjak aktivnosti.
Naše najpoznatije humanitarne akcije su 'Jedna za druge' koju ponavljamo svakog studenog i prosinca u godini, kada u Istarskoj županiji sakupimo oko tri, četiri tone namirnica, te akcija 'Slušaj svoje srce' u kojoj smo u dva navrata, 2014. i 2015. godine, proveli 14, odnosno 29 dana na putu kroz 15 hrvatskih županija te pomogli 156, odnosno 368 obitelji na tom putu, a ukupno prošli preko 10.000 kilometara', kaže Igor, koji je prošle godine u jeku izbjegličke krize u tri navrata sudjelovao u pomoći izbjeglicama u Beogradu, Tovarniku, Opatovcu…
'Ima ljudi koji ne mogu shvatiti da neki drugi ljudi tu kraj njih teško žive. Moji prijatelji i ja ne možemo još uvijek odgovoriti na pitanje zašto smo kao društvo postali toliko nesolidarni i toliko otupjeli prema potrebama drugih da ni ne primjećujemo ono što je u susjedstvu', kaže Igor, dodajući kako će ga slike bijede i strahota koje je vidio tijekom dosadašnjih šest godina, pratiti zauvijek.
'Najosjetljiviji sam na djecu. Vidio sam jako puno djece koja teško žive. Posebno se sjećam jednog dečka, Gabrijela, kojem sam kupio bicikl i jedva čekam da ga ponovno vidim. Osjećaj da imaš hranu i novac kojim možeš pomoći nekome, to je nešto što kod čovjeka gotovo izaziva euforiju. Riječ o iznimno jakim, pozitivnim emocijama, s kojima se ništa drugo ne može mjeriti', dodaje. Samo, kako pomoći ako ono što prikupiš ne možeš dostaviti, pita se Igor, što nas vraća na pismo Djedu Mrazu i želji za kombijem.
'Godišnje zaprimamo oko 10 tona namirnica, 6 tona papira za otpad, 20 tona odjeće i obuće, oko 20.000 komada povratne ambalaže i sve to prevozimo do skladišta ili iz skladišta prema obiteljima svojim vlastitim automobilima. Sjećam se da sam jednom vozio donaciju hrane iz Kauflanda u Umagu i da su mi samo oči bile vidljive u autu, a sva je hrana padala po meni svih sat i pol vožnje do Pule. Dobra je stvar što kada stigneš na odredište i otvoriš vrata, hrana sama izlazi van!' smije se, pokazujući mi nevjerojatne slike pretrpanog prtljažnika svoga Punta u svim mogućim varijantama. A kakav mu kombi treba?
'Bilo kakav, samo da me ne ostavi na cesti i da prođe tehnički', kaže, dodajući kako njegovo pismo nije dobilo odgovor iz Finske, ali je zato zatrpan pozivima građana.
'Ljudi se javljaju i pitaju gdje i kako da uplate. Ja ih odbijam jer mislim da nije potrebno skupljati novac, barem sam tako mislio na početku. Mislili smo da ćemo svojom molbom skrenuti pozornost autokuća i da kroz donaciju riješiti to pitanje. No unatoč molbama, nitko od njih nije nas ni pitao kako da pomogne. Nama ne treba ni novi ni ušminkani automobil, zadovoljili bismo se i s polovnjakom – a pomagali bismo po cijeloj Hrvatskoj', čudi se Igor.
Čudi ga i to što su građani spremniji pomoći od institucija koje su zadužene za socijalnu pomoć.
'Ljudi su bolji od birokracije! Dok sam obilazio županije po Hrvatskoj i kada sam bio u Gunji, jedan je razred iz Osnovne škole Medulin - Područne škole Banjole prikupljao donacije kako bi mi bilo lakše na tom putu... No taj je razred svakog mjeseca počeo skupljati novac i konstantno nam pomažu u radu. Kada smo se upoznali, dali su mi i kuvertu sa 100 kuna za donaciju i par kutija hrane. Da se razumijemo, radi se o četvrtom razredu i ta djeca imaju 10 godina, samo to nije vijest za medije. A baš bismo s takvim pričama trebali ići na naslovnice', kaže Igor kojeg upravo čeka najluđi tjedan u godini.
'Završni je tjedan akcije 'Jedna za druge' i očekujemo pozive od otprilike 150 organizacija po cijeloj Istri radi preuzimanja donacija. Čeka nas dvodnevna akcija prikupljanja donacija na pulskoj tržnici i pružanje besplatnih pravnih savjeta Pravne klinike iz Zagreba. Za tjedan dana završavamo vikend akcije u Konzumu u Šijani i na 'hand made sajmu' u Pazinu...' na brzinu Igor nabraja zaduženja koja obavlja nakon 15 sati do mraka – kad odradi posao u Kapetaniji. Još uvijek s Puntom koji glumi kombi.
'A pravi kombi? Nema veze ako stigne i nakon blagdana, meni će tog dana biti Božić pa i da bude u veljači', kaže, a na moje putanje je l' mu malo čudan društveni fenomen da netko tko preko noći postane zvijezda dobije automobil za promociju, a udruga koja se dokazala u nesebičnosti i kojoj kombi ne treba za šminku ne može u tome uspjeti, samo se nasmije.
U to ime za svaku moguću pomoć oko nabavke kombija PR djelatnici autokuća u kojima, osim motora, kuca i srce, mogu nazvati 099 308 3750 ili poslati poruku na Facebook stranici Naš San Njihov Osmijeh