Preko puta svakodnevne vreve glavne autobusne stanice u Beogradu diže se zgrada Ekonomskog fakulteta. U otvorenom amfiteatru čuje se ćaskanje studenata prije predavanja. Noću, studenti su negdje drugdje, ali susjedni Picin park i tada živi. Ovdje desetljećima 'prijateljice noći' čekaju svoje mušterije. Iza čitavog kolorita pruža se Ulica Gavrila Principa, samo jedan od simbola počasti koje u Srbiji uživa sarajevski atentator – nacionalni junak koji je 28.lipnja 1914. godine u Sarajevu izveo atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. U nekim drugim europskim prijestolnicama čut ćete da je Princip bio terorist, ubojica, krivac za Prvi svjetski rat. No, bilo kako bilo, uoči stogodišnjice atentata ovaj događaj ponovno plijeni pažnju i interes. Objavljuju se knjige, dramski tekstovi i borba za ocjenu Gavrila Principa kao da ulazi u odlučujuću rundu.

Njegov cilj bilo je oslobađanje Bosne od austrougarske vlasti i stvaranje velike južnoslavenske države. Njegovo sredstvo bio je atentat. Danas, gotovo sto godina kasnije, besmisleno je pitati se je li u ovom slučaju cilj opravdava sredstvo, kaže poznati njemački povjesničar Holm Sundhaussen. 'Sve je pitanje perspektive. Netko tko je za cilj imao veliku jugoslavensku ili srpsku državu ima sasvim različito stajalište od nekoga tko nije želio državu južnih Slavena, a pogotovo ne Veliku Srbiju', kaže ovaj profesor za DW

Njegov kolega Chrstopher Clark sa Cambridgea, pronalazi još kraću formulaciju: 'Onaj tko je za nekoga terorist, uvijek je za nekog drugog borac za slobodu.'Clark je u posljednje vrijeme mnogo citiran zbog svoje knjige 'Mjesečari' o izbijanju Velikog rata. (Prvog svjetskog rata). U njemačkom izdanju knjige je riječ 'terorist' ispred Principovog imena promijenjena u riječ 'atentator“' 'Princip i njegovi kolege nisu želieli ubijati nedužne ljude i širiti strah među stanovništvom. Istina, oni su željeli stvoriti klimu straha u bečkoj političkoj eliti, ali nisu bili teroristi u današnjem pejorativnom smislu riječi', kaže Clark za DW.

Za srpskog književnika Vladimira Kecmanovića, ne postoji sumnja - pucnji u Sarajevu bili su pucnji za slobodu, a Gavrilo Princip je junak.

'Kada je čovjek spreman sebe osuditi na smrt, to je junaštvo, ne znam kako drugačije to da nazovem', kaže Kecmanović za DW. Povjesničar Sundhaussen, međutim je drugačijem mišljenja. On kaže kako 'meta' jednog 'heroja' nije trebao biti Franz Ferdinand. 'Principovo okruženje i Mlada Bosna uvijek su se pozivali na ubojstvo tiranina, a to ne može biti istina. Ferdinand nije bio tiranin nego reformator.'

Više o ovoj temi možete pročitati ovdje