Jedan od najčešće spominjanih toponima ovog tjedna je svakako kraški fenomen, jama poznata pod imenom Kevina jama, koja je danas, nažalost, sinonim za masovno grobište političkih neistomišljenika. Tu krašku jamu i toponim je ovih dana u političku arenu nakon više od dva desetljeća ponovo u Omišu lansirao Tomislav Karamarko
Kevina jama je tipična kraška jama koja se nalazi u Dalmatinskoj zagori blizu sela Radošić na teritoriju općine Lećevica i od Splita je udaljena oko 30 kilometara.
U narodu je jama na sjevernim padinama Kozjaka desetljećima bila poznata kao stratište u koje su nakon egzekucije bili bacani leševi. To se događalo najviše pri kraju i nakon Drugog svjetskog rata i u jami su uglavnom završavali pojedinci koji su tada bili označeni kao 'suradnici okupatora' i neprijatelji novog komunističkog poretka.
Iako su pojedinci vjerojatno na neki način surađivali s okupatorima u vrijeme talijanske i nakon rujna 1943. godine njemačke okupacije, skandalozno je što su ti ljudi na stratištu redovito završavali bez sudske odluke, a u sklopu represivne osvete dalmatinskih antifašista. Kevina jama nije bila iznimka, na kraškom području Dalmacije i Hrvatske postoje, kao primjerice i u susjednoj Sloveniji, deseci i stotine sličnih kraških jama u koje su bili bacani ljudi, žrtve svih sukoba, ratova i represivnih obračuna i osveta.
Kevina jama je najpoznatija u srednjoj Dalmaciji i u narodu je tihi spomen tog stratišta oduvijek izazivao jezu, pa je naravno u tom kontekstu bila spominjana i ranih devedesetih. Sada je na tom mjestu ulaz u jamu, jedan kameni križ okružen suhozidom i križanje cesta prema Kaštelima i Splitu te prema selu Radošiću, poznatom po bikijadi, treći smjer dalje na sjever prema Lećevici.
Kada se taj krajolik oko Kevine jame ne promatra s aspekta rata i zločina, radi se zapravo o autentičnom segmentu nedevastirane i autentične prirode u dalmatinskom zaleđu. U obližnjem Radošiću i zaseoku Škopljanci se stoga razvija lokalni ruralni turizma i ova nesretna jama se nikako ne uklapa u takvu priču.