Ljut sam ovih dana... Tekuća godina samo što nam nije crkla, pa je to kao, idealno vrijeme za nekakvo reflektiranje o proteklom razdoblju. Dont vori, neću ulaziti u introspektivne, Frojdovske auto-analize, već ću sipati malo žuči po cjelokupnoj igraćoj industriji! Pobogu, pa ona je u uzletu zar ne? Po svim financijskim pokazateljima - itekako! Gaming je ove godine konačno utvrdio svoju superiornost iznad - samog filma! Igra je ušla u mainstreem, u svakondevicu, ne igraju se više samo geekovi i klinci, već i mamice, i (big) tatice. Sve je to divno, krasno, šareno i zapakirano u celofančić...koji u zadnje vrijeme sve češće sakriva - drekčić! Iz igara je nestalo...nećemo sad kolokvijalno reći originalnosti, već ideje. Da, nestala je ideja! Ono nešto što se otkriva na prvi pogled, onone što po čemu će vam igra biti posebna već nakon petnaest minuta isprobavanja.

Nestalo je duha i nekakve nedefinirane atmosfere. A ne, ovo nisu trabunjanja tridesetogodišnjeg gamera koji uporno pokušava zgrabiti svoju teenagersku mladost. Ovo su krute, hladne činjenice koje uočava i ovaj mlađi, novopečeni soj igrača. Ajmo konkretno. Koje su to igre koje su vam se upekle u svijest u ovoj godini. Okej, spomenuti ćete novi Call of Duty, novi Wolfenstein, novi NFS: Shift. Novi, novi, novi, a opet isti... Al okej, sasvim legitimno. No sada mi recite po čemu su vam te igre ostale u sjećanju!!! Po odličnoj grafici, po boljem izvođenju i po unaprijeđenoj fizici. Eto. Čast izuzecima, ali sve je otišlo u takvu komercijalu da više ni ne pamtimo priču! Ili zbog njene odurne generičnosti, ja za to više nemam živaca. Ali hajde, MW2 nas je nakratko oduševio napadom na Bijelu kuću...ali..samo...nakratko. Sve ostalo lebdi u nekakvoj magli pixel shadera i super heroja. Igre više nisu pamtljive! Evo, još se sjećam danas (pra)starog Blooda iz 1997. U ovom prekomičnom i premakabričnom horror FPS-u ste između ostaloga neprijatelje palili sa šibicama i Zippo upaljačem.

Danas je službena furka iskreirati što realnija oružja čija će parabola pada metaka biti u sukladnosti sa trenutnim puhanjem vjetra i tlakom zraka prouzrokovanim prdežom neprijateljskog vojnika. Poštujem! Treba nam takvo stapanje sa realnošću. Ali ljudi, dajte nam tu i tamo malo i dobre stare vile (ono s čim se baca drek iz štale). Autori, vratite se malo korijenima igara kao takvih, vratite se - ideji! Zaboravimo iluzije i vratimo se realnosti. Kažimo zbog čega se danas patimo pod teretom nemaštovitih franšiza. Zbog toga što izrada igara košta! Produkcijske vrijednosti pojedinih naslova danas se penju na desetke milijuna dolara. Stoga nitko ne može riskirati. Nitko ne želi ići u nepoznati, fantazmagorični teren originalnosti i polu-umjetnosti kojega će eventualno prepoznati i cijeniti svega desetak posto igrače publike.

Svi se drže prokušanih recepata. Nitko se više ne usudi priči ka - ideji! A za ovo smo bogme dobrano krivi i mi. Da, mi, igrači koji ne žele ni pogledati igru sa nešto lošijom grafikom. Razmazili smo se. Propuštamo sve rjeđe bisere igraće originalnosti koji odlaze u ilegalu. Ako želimo ideju, moramo promijeniti način vlastitog razmišljanja i odabira onogo što želimo igrati. Nemojmo se vaditi za kauč sindromom kadkada zatupljujućih konzola. I na njima je prije bilo više iedja. Poduprimo igre poput I-Fluida, Trinea i sličnih neočekivanih spavača. U suprotnom se možemo samo prepustiti gamerskim mega izdavačima koji se više ne vode logikom igre, već logikom krupnog kapitala. Fino, dajmo da nam i dalje kroje naš igrači ukus pa ćemo za par godina opet uživati u Generičkoj pucačini sa dobrom grafikom ali i nikakvim konkretnim, motivirajućim sadržajem 3. Hvala na pažnji.