Svi igraju igre, zar ne? Tamo negdje u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća igranje na računalu bilo je dosta egzotičan pojam. Igrači koji su uspjeli smoći dovoljno novca da kupe kućnu konzolu imali su opskurne i neobične igre na raspolaganju, a većina svijeta gledala ih je kao što mi danas gledamo LARP roleplaying – do neke određene mjere, s distance.

 
Gejmeri su u sedamdesetima bili definirani kao frikovi i čudaci koji cure zamjenjuju joysticima (plastičnima, pervertiti jedni smrdljivi). Općenito gledište na igračku populaciju nije se u načelu promijenilo otada pa sve do negdje početka devedesetih kada se popularna gaming kultura proširila iz okvira muških znojnih asocijalnih krugova. Time je gaming u principu stajao ruku pod ruku s roleplaying igrama. Zapravo, kada bolje pogledamo, u sedamdesetima su RPG-ovi bili iznimno trendy, tako da bismo rekli da je računalni gaming bio u neku ruku ispod njih po hijerarhiji hobija. Tužno, zar ne?

Ovdje, jasno, govorimo o općenitom mišljenju javnosti. Svim čitateljima je vjerojatno jasno da čovjeku njegov hobi i hobi njegovih prijatelja koji dijele iste interese predstavlja najbolju stvar na svijetu. Osim ako hobi uključuje, recimo, kanibalizam. U tom slučaju vjerujemo da se zaista radi o lošijem izboru. Uglavnom, nakon godina i godina marginalizacije gaminga, firme koje se bave distribucijom odlučile su proširiti demografiju koja definira igrača računalnih igara u javnosti i nadopuniti ju – ŽENAMA. Znate o komu pričamo: o ženama. Onima za koje vrijedi ona stara: ne mo'š s njima, ne mo'š ni bez njih. Jer, ako, realno gledano, ciljate na samo mušku populaciju s proizvodom koji se OČITO može prodati i ženskoj, jednostavno gubite novce.

Prema tome, s komercijalnog stajališta, samo je bilo pitanje kada će se igre početi prodavati ženskoj populaciji. Odnosno, da se ispravimo, kada će se gejmerice širokom puku predstaviti kao 'cool i hip'. U stvarnosti, ženskih igrača bilo je oduvijek. Glupo je, iskreno, bilo razdvajati interese po pitanju igranja igara kada se, realno gledano, svatko igrao na računalima.

I tamo negdje tijekom posljednjih dvadesetak godina, gejmerice su odjednom postale 'in'. Iz više razloga. Nama, doduše, nije pretjerano jasno zbog čega je oko svega toga dignuta tolika prašina, no razvijanje gaming kulture kategorija je za sebe i u to ne želimo preduboko zalaziti. Uglavnom, kako je vrijeme prolazilo, polako se u svakodnevno igranje javno počela uvaljivati ženska populacija. Doduše, u najkrupnijem kadru stajala je vjerojatno najgora kategorija gejmerica ikad – takozvana attention whore.

Općeniti koncenzus kod gejmerica je da su one gikaste i hawt. E, sad, ako uzmemo u obzir da je ekipa s vremenom skopčala kako seks simboli s kontrolerom u rukama prodaju više toga nego samo seks simboli bez ičega, krenula je lavina sranja. Prave gejmerice koje igraju igre kao i njihovi muški kolege ostale su u pozadini, dok su hrpe soft porn sponzuša povlačile status gejmerice kao gole ženske s gamepadom među nogama.

Istina je, doduše, da gejmerice postoje otkad postoje i igre. Ne postoji neko nepisano pravilo po kojem žene ne vole računalne igre. Stvar je samo u tome da kao populacija nisu bile eksponirane s obzirom da je većina ljudi koji igraju igre – muškog spola. Upravo zbog toga cure su uvijek bile u sjeni gejmerske zajednice. Naglasak ovdje je na bile su s obzirom da je ovih dana najeksponiranija gaming cura, karikiramo, ona koja pokazuje cice dok igra Wii.

Današnja prava struja žena u gamingu načelno je smještena u područje puzzle i casual gaminga. Druga velika skupina je pak u MMO-ima, dijelom zato što su i njihovi ovisni prijatelji i muževi/dečki već duboko u igri, pa na jedan ili drugi način pokušavaju ostvariti komunikaciju koje, pretpostavljamo, fali u samoj vezi. Ok, šalu na stranu: igre poput World of Warcrafta su zaista a big thing kod apsolutno svih klasa gejmera, neovisno o starosti, spolu ili nacionalnosti. Zbog različitih razloga mnogi igrači pristupaju tom žanru koji je, realno gledao, sasvim elegantno eliminirao barijeru među spolovima.

Problematičan dio gejmerica leži u takozvanim gamer attention whores, curama koje su shvatile kako su, ako nabace spiku gejmerštine odjednom jako seksi, pa eksploatiraju taj status kako bi bile popularne među gikovima, neovisno o svome znanju igranja. A ti skillsi su, ako nas pitate, zapravo jedina stvar koja odjeljuje gejmere na muške ili ženske. Ipak, prije nego što krenemo u razrađivanje te podjele, napomenimo da se ovdje ne radi o pravilu, već o najčešćem slučaju.

Dakle, ono što zaista dijeli muške od ženskih igrača je to što djevojke u pravilu igraju malo slabije od muških kolega. Razlog ovakve situacije uglavnom leži u činjenici da gejmeri više vremena provode pred ekranima/televizorima nego gejmerice. Zbog više vremena provedenog u igri, prilika za bolje skillse je ovdje poprilično očita. Djevojke se, načelno, ne interesiraju u tolikoj mjeri za igranjem da bi se istesale na razinu koju ima većina pro igrača na World Cyber Gamesima. Ovdje, kao što vidite, govorimo o kompetitivnoj razini igre – nečemu čime se većina normalnih ljudi niti ne pomišlja baviti. Ipak, poanta je da se na kompetitivnoj razini u velikoj većini momci bolje snalaze od djevojaka (prvakinje poput Katherine Gunn ovdje se naravno ne ubrajaju). Trenutna statistika tvrdi da je 20 posto igrača u WCG-u žensko. Cure je moguće pronaći u igrama na nižim tierovima, odnosno levelima vještine većine kompetitivnih igara, dok nakon otprilike šest mjeseci ili više vježbe u pravilu nailazite samo na muške igrače.

Igre koje u sebi ne nose jaču kompetitivnu notu su u principu čisti cirkus po pitanju ekipe koja ih igra. Avanture, pucačine i akcijske igre su područje gdje je stvarno najteže vući statistiku o gaming populaciji. Electronic Arts se, doduše, domogao statistike i ustvrdio kako je trenutno 40 posto gejmera ženskog spola. Problem ovdje je što je mali broj dotičnih prisutan u hardcore gamingu, jer dobar dio svoje gejmersko skrovište nalazi u omraženom casual gamingu. Općenito, casual gaming koji uključuje logičke igre i varijante društvenog žanra najpopularniji je kod prosječnih igračica. Upravo zbog pomanjkanja natjecateljske razine iznad top 10 rezultata i oblika metalnog jednoroga s kojim igrate (Robot Unicorn Attack, curke?), igre opuštene tematike u dobrom dijelu slučajeva postaju skoro 'girl's best friend'. Skidamo kapu curama koje rasturaju u Tekkenu, LoLu ili CS-u, ali realno gledano, sasvim je jasno da ih nema baš puno.

Što se profesionalnog gaminga tiče, dobre stvari su na vidiku. Naime, WCG je odlučio napraviti all-girl ligu koja bi trebala poticati gejmerice da igraju profesionalno. Potezi poput ove varijante pozitivne diskriminacije trebali bi popraviti status igračica, potičući ih da se otvorenije krenu baviti profesionalnim igranjem.

I što reći na kraju? Jesu li gejmerice izumiruća vrsta? Realno gledano, sasvim sumnjamo u to. U našoj srednjoeuropskoj gejmerskoj sredini (neki to zovu Balkan, al' nećemo sad u to), ženski igrači nisu najčešća pojava, iako gledajući statistike one to ne bi trebale biti. Budućnost hardcore gaminga otvorena je svima te je samo pitanje životne sredine i općenitog lifestylea želi li se neka cura zaista žešće primiti igranja kompetitivnih naslova. Mi se nadamo da hoće.

A ako smatrate da vi znate neku vrhunsku gejmericu ili se sami smatrate jednom, javite se, prokomentirajte temu i dajte nam svoje mišljenje.