Kao dugogodišnja novinarka, šefica Kabineta bivšeg predsjednika Ive Josipovića i potom glasnogovornica SDP-a od mandata bivšeg predsjednika Zorana Milanovića, Danica Juričić Spasović ima prilično utakmica u nogama za pisanje bloga, ili blogoromana, kako naziva svoj prikaz 'romansirane realnosti u kratkoj formi'. U nešto dužoj formi okušala se kao autorica romana za tinejdžere 'Volim judo, volim Sandru', a nastavila s romanom 'Vodim te u Tokio', koji će biti objavljen početkom iduće godine.

'To je naprosto dio mene. Kao što se plovit' mora, ja pisat' moram', kaže za tportal Juričić Spasović dodajući da nastoji, bez ikakve pretencioznosti, na neki način i intelektualno djelovati. 'Ovo je kratka forma koja će mi poslužiti da nešto napravim s davno započetim romanom pod nazivom 'Odvikavanje od pušenja', s memoarskim elementima prvo iz novinarskog, a onda i političkog života', najavljuje Juričić Spasović.

Već prvim radnim materijalom za budući roman Juričić Spasović podiže buru. Blogoroman, inače, predstavlja 'balkansku hardcore priču' o ljudima koji nose šifru podneblja. 'Oni su nepromjenjivi, nepopustljivi, beskompromisni; svugdje ih možete sresti, u politici, u novinarstvu, u svojoj intimi. Nagrizaju ljudsku dušu kao duhan pluća', dijagnosticira glasnogovornica SDP-a.

U prvom postu, naslovljenom 'Sutra ću nazvati Paola Magellija', piše da će tom kazališnom redatelju, koji je svojedobno ustanovio da 'Slaveni imaju nešto suicidalno', objasniti zašto je tomu tako.

'Nikada nam ovdje nije dobro. To je stvar podneblja, stvar Balkana; vrele krvi; a ne gradova, naših kultura i odgojenih pojedinaca prilagođenih za Europu; to je uvijek – naša osobna stvar. Mi smo uvijek političko pitanje. Mi smo stari narodi! Koji znaju patiti! Koji vole patiti!… koji su uvijek, i kada je cigareta u pitanju, pušili zadnju krđu! Nije to Weltschmerz… kakav Weltschmerz… to je poput otrova, nezadovoljstvo takvim životom. Dođe li ti ikad da zapališ? ', pita Juričić Spasović.

Nagli rezovi

U drugom postu pod nazivom 'Ubij Srbina' navodi da 'anarhična strastvena duša traži da piše o temama koje nisu primjerene jednom solidnom građanskom liku koji je već prepušten božićnom ugođaju'.

'Što mi smeta skandiranje 'Ubij Srbina' i 'Za dom spremni'? Nisam spremna za to. Na nogometnom stadionu u Splitu digle su se i ruke u nacistički pozdrav. Opeklo me kao da me dotaknuo žar cigarete. Igrali su Hajduk i Dinamo, a viču Srbima? Predsjednica osuđuje huligane, a osjeća se snažna potreba da javnost liši fašističkih uznemiravanja. Treba joj snage da to izgovori, one snage koju traži i rez kod pušenja – a s tim se može prekinuti samo naglo.

Ne može više s tim hladnim okom govoriti pred kamerama da na nogometnim utakmicama slavimo zajedništvo i domoljublje navijača. Ne može govoriti o huliganizmu, nego pojave mora nazvati pravim imenom, jer NDH nije bila huliganska tvorevina. Ovdje huligani navijaju devijantno za svoj klub, ali povicima traže da nekoga ubiju. Podignutih ruku zazivaju nacizam. Trebala bi upitati što se događa s tom našom djecom da im crne majice s ustaškim znakovima postaju modni trend? Čini se da oni to puše. I zato je odvikavanje novih generacija od toga trovanja važno', piše, između ostalog, Danica Juričić Spasović u svom blogu