Svjestan da ga za to nisu ovlastili, ističe da piše i u ime 'milijuna hrvatskih građana koje si beskrupulozno popljačkao, u ime stotina tisuća onih koje si ostavio bez posla na rubu egzistencije, u ime starih o čijim bijednim mirovinama ovisi preživljavanje ne samo njih i njihove nezaposlene djece, već i školovanje njihove unučadi. (…) Pišem ti i u ime svih nas hrvatskih branitelja koje si svojim stranim gospodarima prodao za Judine škude'.

Nižući žrtve bivšega premijera Glavaš ističe i vlastitog sina tvrdeći da mu je Sanader 'ukrao sretno djetinjstvo i mladost', a 'nepravda koju si učinio meni, nevinog me strpavši u zatvor, težak je križ koji nosim na svojim leđima'. A taj križ pak, kao kršćanin, nosi 'pun vjere u iskušenje koje moram otrpjeti radi onoga što neizmjerno volim'.

Dakako, to je Glavašu njegova domovina Hrvatska za koju pati kao i prije dvadeset godina, a koju je napustio pobjegavši od presude njezinih sudova kao jednog od temeljnih izraza državnog suvereniteta za što je, ponosno će reći usprkos svemu, bio spreman i život dati.

Nalazeći snagu u nečemu što naziva ljubav i potpora sina (kojega je priznao tek nakon nekoliko godina), članova obitelji (koju, ustvari, nema jer živi sam) i mnogobrojnih prijatelja (koji bi se mogli nazvati i karijeristima-ovisnicima o njegovoj političkoj moći), likuje nad sudbinom svog bivšeg stranačkog šefa (kud Sanader, tud i ja) koji je 'ostao sam kao pas. Nigdje prijatelja. Svi su te se odrekli. Ne samo da ih nema k tebi, već te više i ne spominju. 'Nesta blaga, nesta prijatelja'. Nisi više 'dragi Ivo' kako ti je ne tako davno tvoja Jaca tepala. Postao si 'Ivo nečastivi'', sipa otrov Branimir Glavaš iz mostarskog zatvora ustvrđujući da je Sanadera stiglo istinsko prokletstvo, a kazna mu još nije niti izrečena.

Uspoređuje ga s lopovom iz vica, kojega je sudac uoči izricanja presude pitao kako se osjeća. 'Osjećam se kao mlada prve bračne noći. Znam što slijedi, samo ne znam koliko će trajati', odgovara lopov, a Glavaš poručuje Sanaderu: 'Dragi Ivo, trajat će jako, jako dugo. Duže nego te odvjetnici zavaravaju, duže nego i sam možeš zamisliti. (…) Drugačije nisi niti mogao završiti, a to sam ti 'vizionarski' najavio u trenutku našeg političkog razlaza još u travnju 2005. godine, kada sam ti, za razliku od onih koji su ti se klanjali kao 'zlatnom teletu', sasuo u lice ono što te je sljedovalo tvrdeći da si ti jedan kriminalac i najobičniji blefer bez pokrića'.

Na kraju otvorenog pisma optužuje Sanadera da je sa svojim suradnicima koji ga se sada odriču pljačkom uništavao Hrvatsku više nego punih sedam godina te mu želi zdravlje i bezbrojne duge zatvorske dane.

Pismo potpisuje s 'Tvoj 'vizionar i stvoritelj' i tvojom voljom utamničeni hrvatski general'.