Već u svom prvom nastupu, 20. listopada, HDSSB-ov Burić uspio je iživcirati predsjedavajućeg Vladimira Šeksa. Naime, Burić je tada vladajuće optužio za sramotan odnos prema Slavoniji i Baranji, međutim Šeks je reagirao tek kada je Burić spomenuo Sanadera koji je, kako je tada izrekao za govornicom, uz pomoć HDZ-a poveo politički progon protiv Branimira Glavaša. Šeks je Burića upozorio da mu je isteklo vrijeme, no HDSSB-ovac nije odustajao.

'Kolega Burić, izvolite napustiti govornicu!', uzaludno je tada vikao Šeks te čak u pomoć pozvao i stražu. Šeks je Buriću na kraju oduzeo riječ i izrekao mu opomenu.

Iako je to trenutno umirilo HDSSB-ovca, već koji sat kasnije sukobio se s predsjedavajućim Ivanom Jarnjakom.

'Nemojte to raditi. Molim vas, ne možete na taj način raspravljati i ne smijete. Imate poslovnik i bilo bi pametno da ga proučite. To vam nije normalno ponašanje u Saboru', rekao mu je tada Jarnjak.

Novi incident zbio se već dvadesetak dana kasnije prilikom rasprave o izvještaju glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića o radu DORH-a. Burić je tada Bajića nazvao političkom marionetom, a predsjedavajući Jarnjak mu je zbog izlaganja van teme udijelio i dvije opomene.

Međutim, događaj koji je uz Sanaderov povratak u saborske klupe definitivno probudio uspavane saborske zastupnike zbio se početkom ovog mjeseca, 9. prosinca, kada je zbog svog ponašanja Burić doslovce izbačen iz dvorane. Tema saborske rasprave bilo je skidanje imuniteta Ivi Sanaderu, a Burić je prvu opomenu od predsjedavajućeg Šeksa zaradio kada je HDZ nazvao zločinačkom organizacijom. Šeksu se čaša prelila kada je Burić poručio da u Hrvatskoj postoje dvije vlade - jedna u Banskim dvorima, a druga u Remetincu.

'I jednoj i drugoj vladi zajednički je nazivnik HDZ', kazao je Burić. Nakon takvog napada na HDZ, Šeks mu je oduzeo riječ te je nakon što se Burić nije htio udaljiti s govornice straži naredio da ga izbaci van iz sabornice, što je i učinjeno.

Podosta blago, sa samo dvije opomene, prošao je vjerojatno Burićev najžešći ispad u kojem se poslužio govorom mržnje i Hrvatsku vratio u rane devedesete. Radilo se o raspravi o načinu glasanja nacionalnih manjina, pri čemu su Buriću trn u oku bili Srbi.

'Ovakva prava kakva se traže za srpsku nacionalnu zajednicu u Hrvatskoj ima malo koja manjina u svijetu, ako je uopće ima, a pogotovo ih nema neka manjina koja je započela i vodila rat i počinila takva zvjerstva kakva su pobunjeni Srbi učinili protiv države u kojoj su živjeli i u kojoj i danas žive. I nakon što im je sve oprošteno, zahvaljujući Zakonu o oprostu, umjesto zahvale traži se još. Zar i kruha preko pogače, zar nije dosta biti jednak? Zar se mora biti jednakiji i od drugih nacionalnih manjina, i od hrvatskog naroda u dijaspori, ali i u samoj Hrvatskoj?', grmio je Burić s govornice.

No nije stao samo na tome, nego je SDSS-ovog predsjednika Vojislava Stanimirovića nazvao četnikom koji je, kako kaže, u Vukovaru bio desna ruka Šljivančaninu. 'Vojislav Stanimirović umjesto da guli dugogodišnji zatvor i dalje uživa u saborskoj mirovini, pa se čak i ruga nevinim vukovarskim žrtvama', poručio je tada HDSSB-ovac.

Rasprava u kojoj se glasalo o Kosoričinoj kadrovskoj križaljci po Burića je protekla relativno mirno iako ju je započeo biblijskim citatom, a u jednom trenutku spomenuo i 'novu autobusnu liniju u Zagrebu koja vozi od središnjice HDZ-a na Trgu žrtava fašizma, preko Banskih dvora i Sabora, do Remetinca'. Opomene od predsjedavajućeg Luke Bebića nije bilo, no bilo je savjeta od strane HDZ-ovaca. Buriću su, naime, preporučili psihološku pomoć.