Vlasnici Le Mondea, dioničari Pierre Bergé, partner preminulog Yves Sainta Laurenta, telekomunikacijski magnat Xavier Niel i bankar Mathieu Pigasse, obećali su prilikom kupnje najtiražnijeg francuskog dnevnog lista prije nekoliko godina potpunu neovisnost redakcije. No da je taj postulat lakše izreći no provesti u djelo, pokazalo se odmah na početku njenog mandata prošlog mjeseca. Usred velike nacionalne debate o gay brakovima, nova direktorica odlučila je objaviti veliki oglas protivnika istospolnih brakova preko cijele stranice. Redakcijska odluka je iznimno pogodila dioničara Pierrea Bergéa koji je niz puta javno dao svoju potporu socijalističkoj vladi u izglasavaju zakonskog prijedloga. No taj je sukob mišljenja nova direktorica jednostavno prokomentirala: 'Ja vodim novine i ja sam odgovorna za njihovu neovisnost.' Kontroverzni oglas koji je objavila (a koji se zapravo i protivi politici redakcije koju se uglavnom smješta u centralno lijevu struju) objasnila je željom za što potpunijim izvještavanjem o debati. Zatim se pozvala na unutarnji pravilnik prema kojem se vlasnici ne miješaju u uređivačku politiku lista.

Slijedom niza financijskih teškoća naslijeđenih od prošle uprave, list je odlučio bitno osvježiti svoju akribičnu formulu, prepoznatljivu po izostanku atraktivnog vizualnog materijala, lansiranjem novih podlistaka i nagrađivanog vikend magazina M. No nakon što je krajem prošle godine iznenada preminuo direktor redakcije Erik Izraelwicz, valjalo je izabrati novog direktora, zadatak koji se nije pokazao nimalo jednostavnim. No na kraju je Natalie Nougayrède dobila premoćnu podršku od preko 80 posto glasova među kolegama novinarima u izboru za direktora redakcije.

S preko dva milijuna individualnih posjeta mjesečno, LeMonde.fr je najreferentnija francuska novinska stranica. Kao i većina velikih dnevnih listova, uveo je digitalnu pretplatu za čitatelje koji mogu pretraživati arhive od 1944. kada je list osnovan. Tiraža mu, prema posljednjim podacima, iznosi oko 314.000 primjeraka, a dnevno list ima publiku od oko dva milijuna.

Za Guardian, britanski list s kojim, među ostalim, Le Monde surađuje u globalnoj aferi Offshore Leaks o utaji poreza i skrivanju kapitala na egzotičnim lokacijama, Nougayrède je izjavila: 'U vremenu u kojem smo preplavljeni informacijama iz svih izvora, u kojem su PR agencije vrlo aktivne u političkoj i ekonomskoj domeni, zaista je važno da na tržištu postoji referencija.' Cilj joj je učvrstiti poziciju Le Mondea kao jednog od (europskih) vodećih listova kroz istraživačko novinarstvo i analitičke ekonomske priloge. Naime, list uživa veliki ugled kod financijske i ekonomske elite, a sama je izjavila da danas postoji malo tema koje se ne mogu vezati uz ekonomiju. Uz izražena osobna mišljenja urednika, kolumnista i suradnika (što je snažna tradicija u većini francuskih medija), nova direktorica najavila je da više neće biti mjesta za aproksimativne zaključke, već će se uvesti strogo provjeravanje činjenica i navoda.

Zanimljivo je da je stigla do jedne od najutjecajnijih pozicija u francuskim medijima bez da je prije obavljala važniju funkciju u samoj upravljačkoj strukturi lista. Od 1996. pokriva za Le Monde područje bivšeg Sovjetskog Saveza i istočne Europe unutar redakcije za međunarodne vijesti. U to vrijeme jedna od velikih tema kojom se bavila jest odlazak Slobodana Miloševića s političke scene; 2001. postaje službena dopisnica iz Moskve za Le Monde, a 2005. dodijeljena joj je nagrada Albert Londres za pokrivanje talačke krize u Beslanu i čečenskog sukoba. Nakon što ju je tadašnji ministar vanjskih poslova Bernard Kouchner izbacio s konferencije veleposlanika u ministarstvu, 2008. pak dobiva na renomeu zbog navodno 'neumjesnih' pitanja pred diplomatskim zborom. U nimalo lakom zadatku vodstva velikog dnevnog lista, upravo će takav tip novinarske i istraživačke neovisnosti stalno biti na kušnji.