The New York Times izvještava, navodeći riječi službenika SAD-a, da je Juma Khan dobivao velike iznose za svoje usluge od strane CIA-e i DEA-e. Istodobno, dok su američke agencije financirale Jumu Khan kao špijuna, on je širio bogatstvo i utjecaj kao narkodiler.

Unatoč činjenici da su agenti CIA-e i DEA-e znali za njegovo djelovanje u svijetu droge, 2006. su ga dovezli u Washington, gdje je dogovorio razmjenu informacija na temelju statusa zaštićenog agenta ili je barem on to tako shvatio.

Kao u mnogim špijunskim pričama, i kod ove može biti riječ o igri koju su odigrali američki agenti, iako zakon kaže da cilj ne opravdava sredstva.

Odvjetnik Juma Khana, Steve Zissou, demantira informaciju da je njegov klijent ikada pomogao talibanima. Također je negirao da je Juma Khan radio za spomenute američke agencije: 'Puno toga je rečeno o Hajiju Jumi Khanu i gotovo sve je laž. On nikada nije bio neprijatelj SAD-a niti je pomagao talibanima ili bilo kojoj drugoj grupi koja bi bila prijetnja Amerikancima', rekao je ovaj odvjetnik.

Istina je pak da je Haji Juma Khan, iako potpuno nepismen, u pedesetim godinama života postao jedan od najutjecajnijih narkodilera Afganistana.

Ovo nije prvi slučaj u kojem su američki špijuni surađivali s kriminalcima ili s osobama povezanima s trgovinom droga u Afganistanu: tu su Ahmed Wali Karzai (još uvijek na slobodi), inače brat predsjednika Hamida Karzaija, te Haji Bashir Noorzai, uhićen 2005. godine. Karzai niječe povezanost s trgovinom droga.

Riječ je o još jednom paradoksalnom vidu rata u Afganistanu: informacije koje su CIA i DEA dobile od narkobosova pomogle su u borbi protiv talibana, ali su istovremeno dovele do toga da Afganistan bude narkodržava.