Tonći Kožul opet je za čitatelje magazina Plan B pripremio glazbeni šalabahter, odnosno listu pjesama koje, tvrdi, morate poslušati. Dodat ćemo da neke od njih slušate na vlastitu odgovornost
U kolumni pod naslovom Glazbeni šalabahter za 2011. bio sam se osvrnuo na (razmjerno) nova glazbena imena o kojima se najviše priča. Otad je prošlo pola godine, taman dovoljno, IMHO, za još jedan osvrt tog tipa! Pa hajdemo onda...
Skrillex
Čini se da je u tijeku prva prava, istinski masovna rejverska revolucija u SAD-u: primjera radi, ovogodišnje izdanje elektroničarskog festivala Electric Daisy Carnival je pohodilo 230 tisuća ljudi, dok se za rokerskiju Coachellu prodalo samo 73 tisuće trodnevnih ulaznica! Iako su i Chemicalsi i Prodigy svojedobno ostvarili respektabilne rezultate s one strane Atlantika, trebalo je ipak čekati na pojavu dubstepa (tojest, preciznije govoreći, njegove bučnije i vulgarnije brostep varijante) da bi se koncept rejvanja omilio i (scr)e(a)mo/metal(core)-klincima te tako doveo do brojki potrebnih za masovan generacijski pokret – čija ja najveća zvijezda 23-godišnji Sonny Moore a.k.a. Skrillex, inače bivši pjevač screamo-benda From First to Last. Skrillexova 'Scary Monsters and Nice Sprites' je ultimativni dubstep-hit na YouTubeu (33 milijuna pregleda!), na elektroničkom web shopu Beatportu njegovo je ime 50 puta traženije od imena ijednog drugog producenta, a usto je producirao i prvi singl s nadolazećeg Kornovog dubstep albuma.
EMA
Noise-folk! Žena! Pjesme o boli! Dosta hvaljene pjesme o boli!
Shabazz Palaces
Žanr kojem načelno pripadaju je hip hop, no dovoljno je baciti na naslove pjesama ('An Echo from the Hosts that Profess Infinitum'? 'A Treatease Dedicated to the Avian Airess from North East Nubis: 1000 Questions, 1 Answear'?!) te izdavača (Sub Pop!) da bi i bez slušanja bilo jasno o kakvom se tu točno hip hopu radi: Shabazz Palaces su Clouddead za nova indie pokoljenja. (Ili možda... Cannibal Ox za nova indie pokoljenja? Prefuse 73? Nemam pojma, nisam nikad kužio indie-rap, nemojte me ništa pitati...)
Dillon Francis
Legenda kaže da je vašingtonski DJ Dave Nada prije dvije godine vrtio na rođinom tulumu i da ga je oblio hladan znoj kad je skužio da nazočna mladež brije na reggaeton a on, jadan, naoružan samo s houseom; stjeran u kut, usporio je jednu nizozemsku house-stvar za 20 BPM-ova... A raja, mimo svih očekivanja, bila totalno oduševljena. I tako se rodio novi žanr: moombahton! Koji je u međuvremenu iz trendovskog kurioziteta prerastao u punopravnu scenu, s losanđeleskim DJ-em i producentom Dillonom Francisom kao najtraženijim imenom, i možemo već početi bacati oklade koji će se od zagrebačkih crewova prvi odvažiti složiti neki moomba plesnjak (CFSN? JabbaTon? Protokol?).
Porter Robinson
Kad već tako ustrajno davim čitatelje tiskanog izdanja Plana B s tim electro-dubstep-fidget-štagod-houseom – ta što ne bih i čitatelje web izdanja, hehe? Riječ je o zvuku koji još nema službeno ime: 'complextro' je zasad najkorištenija kovanica, no ni oko te nema dovoljno konsenzusa za, primjerice, stranicu na Wikipediji... Uglavnom, pričamo o rastrzanom electro houseu s elementima dubstepa i hiperaktivnošću fidgeta, nastalom na zasadima produkcija Wolfganga Gartnera te Deadmau5ove 'Ghosts n' Stuff'. Neki producenti ovog podžanra više vuku na progressive i dubstep (Mord Fustang), neki na disco i electro (Aniki), neki na french touch (Madeon), dok najveće uspjehe niže 19-godišnji Porter Robinson – trenutno na turneji s Tiestom.
Pomplamoose
Što ti je evolucija indie ideala autentičnosti: ovom dvojcu je jako stalo do toga da njihovi tzv. videosongovi vjerno prate proces nastajanja glazbe ('Nema skrivenih zvukova, nema playbacka, nema nasnimavanja: to što čuješ je to što i vidiš'), ali će zato pak, s druge strane, bez puno krzmanja prihvatiti masne pare od Toyote da im snime udarnu reklamu za božićnu kampanju! Pomplamoose su Jack Conte i Nataly Dawn, inače par i u neglazbenom smislu, i jako su popularni na YouTubeu: prvo su se proslavili s obradama Beyonce i Lady Gage, a zatim su se krenuli nametati i s autorskim materijalima... S Natalyinim neumoljivo razrogačenim očima nevine srne i Jackovim iritantnim kreveljenjem, indie twee estetika je odvedena do ekstrema nepodnošljivosti – gore od ovoga ne može.
Julio Bashmore
Svestran momak koji je isplivao usred zbližavanja dubsteppera razočaranih poseljačenjem njihovog zvuka te house/tech-ratnika koje je stagnacija njihovih scena nagnala na grananje u druge smjerove... Srodna duša također vrijedna spomena: Jacques Greene.