Tri strane studentice koje se nalaze na stručnoj praksi u Zagrebu pitali smo kako je pitanje školarina riješeno u njihovim zemljama. Doznali smo da je redovno studiranje u Poljskoj besplatno, u Egiptu su školarine minorne, a u Makedoniji su cijene obrazovanja svima dostupne
Ania Florek (Poljska), Sally Rashid (Egipat) i Tatiana Velickovska (Makedonija) ovih dana u Hrvatskoj usavršavaju svoje profesionalne potencijale kroz AISEC-ov Program međunarodnih praksi.
Riječ je o programu najveće organizacije mladih koja im pomaže da izrastu o prave lidere i tako pozitivno djeluju na razvoj društva i zajednice. AIESEC je osnovan 1948. godine kao nezavisna, apolitična, edukacijska organizacija koja promovira društveno odgovorno ponašanje, poduzetništvo i liderstvo, a u Hrvatskoj djeluje već 56 godina i ima 300 članova kojima Program međunarodnih praksi omogućava da se profesionalno usavršavaju u nekoj od 106 zemalja svijeta.
Ania, Sally i Tatiana mogle su birati između 4.000 kompanija, partnerica AIESEC-a diljem svijeta, ali su se odlučile za Hrvatsku i svoja znanja i vještine usavršavaju u kompaniji Horizont Internacional. Stanuju u studentskom domu Šara i, osim što rade u HI-u, dijele sve prednosti i nedostake studentskog života u Zagrebu. Znaju i da dio hrvatskih studenata traži povratak besplatnog obrazovanja pa smo ih pitali kako je to pitanje riješeno u njihovim zemljama. Redovno studiranje u Poljskoj je besplatno, u Egiptu su školarine minorne (20 kuna), u Makedoniji svi studenti plaćaju obrazovanje, ali toliko da je ono svima dostupno. Ania i Sally podržavaju ideju besplatnog školovanja, a Tatiana smatra da je ta ideja nerealna.
Ania: Redovni studenti u Poljskoj ne plaćaju školarine. Školovanje za izvanredne studente je relativno skupo, a sate pohađaju vikendima ili navečer jer je obično riječ o zaposlenim osobama. Ne znam detaljno kakva je gospodarska situacija u vašoj zemlji, ali smatram da je moguće osigurati besplatno školovanje za sve.
Sally: U Egiptu imamo javna i privatna sveučilišta - školovanje na javnima je gotovo besplatno, a na privatnima skupo. Školarine za javna sveučilišta su doista simbolične - oko 20 kuna po godini. No obrazovanje na javnim sveučilištima je znatno kvalitetnije i većina ih pohađa, bez obzira na materijalni status. Mislim da obrazovanje treba biti dostupno svima.
Tatiana: Svi studenti u Makedoniji plaćaju školarinu, oni koji studiraju uz državnu potporu moraju platiti minimalno 200 eura godišnje. Za one bez državne potpore školarine se kreću između 400 i 700 eura, koliko košta godina studija medicine. Mislim da su zahtjevi za besplatnim školovanjem nerealni. Kod nas se plaćanje školarina uvelo 2002. godine i to nije rezultiralo padom broja studenata jer je još uvijek riječ o svoti koju si svi mogu priuštiti.
Kako vam se sviđa život u Zagrebu? Možete li usporediti kvalitetu studentskog života u vašim zemljama i Hrvatskoj?
Sally: Stil života građana Hrvatske i Egipta jako se razlikuje, ali kulturalne razlike ne padaju mi teško jer sam i ranije često putovala po Europi. Sviđa mi se ležernost u Hrvatskoj i čini mi se da svi mnogo izlaze i uživaju u životu. Posebno mi se sviđa i kako je organiziran javni prijevoz jer kod nas vlada pravi prometni kaos. Što se tiče kvalitete studentskog života, moram reći da mi imamo jako malo studentskih domova, Kairo i Alexandria imaju po jedan, ali da biste bili u njima morate studirati na točno određenom fakultetu. Nikada prije nisam živjela u domu i za mene je to novo iskustvo, a sjajno je to što u hrvatskim studentskim domovima mogu stanovati svi, bez obzira na to na kojem su fakultetu.
Tatiana: Kod nas se izlazi malo više (smijeh). Što se tiče kvalitete studentskog života, mislim da je u Hrvatskoj ipak malo bolji jer mi nemamo iksicu i studentske povlastice za prehranu i smještaj. Nisam nikad živjela u studentskom domu, ali znam da nisu dobri poput hrvatskih. Osim toga, mi nemamo restorane studentske prehrane.
Ania: Uživam u izlascima i otvorenosti ljudi, zadovoljna sam i smještajem. Standard studentskog stanovanja je ipak viši u Hrvatskoj nego u Poljskoj - mi nemamo nikakve državne subvencije za stanovanje i prehranu.
Kako će praksa u Hrvatskoj utjecati na vaše karijere?
Tatiana: Očekujem da ću imati puno više profesionaonog znanja, ali mi je važno i da vidim kako je živjeti negdje drugdje osim u Skopju. Nadam se da će ova stipendija biti dobra za moju karijeru i voljela bih kada bi Horizont otvorio svoje predstavništvo u Makedoniji jer bih rado za njih nastavila raditi.
Sally: Uvjerena sam da će to biti korisno za moju karijeru, pogotovo zato što Egipćani zapravo rijetko putuju na profesionalna usavršavanja. Ovaj program otvara mi puno više mogućnosti za profesionalni napredak kad se vratim u Egipat.
Ania: I ja mislim da će ovaj program biti jako koristan za moju profesionalnu karijeru i da ću puno lakše pronalaziti dobre poslove.
