Kako vrijeme odmiče, predstavnica inicijative U ime obitelji Željka Markić otkriva svoje pravo lice. Kaže da je bolje da dijete bez roditelja odrasta u domu, nego u obitelji istospolnih partnera. Takva izjava čisti je grijeh protiv obitelji
Gospođo Markić, probajte pronaći razliku između ove dvije slike: 'dijete u domu' i 'dijete u obitelji'. Što vidite?
Dijete koje se ujutro budi bez ikoga svoga u spavaonici državne institucije i dijete koje budi roditelj poljupcem i kakaom.
Dijete koje svaku noć ide spavati sanjajući da će ga netko sutra posvojiti, dijete koje mašta da živi u toplom domu u kojemu ga netko zove svojim, da ima roditelja u čijem krilu može sigurno zaspati... I dijete koje, uz roditelje koji ga vole, mašta o tome što će biti kada odraste.
'Sigurno bih dijete stavila u dom i nikako ga ne bih dala na posvajanje istospolnim parovima', lupila je hladno Markić jučer u emisiji 'Veto' na Jabuci TV. Još je na to dodala: 'Svijet i društvo su postavljeni tako da mi kao odrasli trebamo preuzimati odgovornost za djecu i ja sam je spremna preuzeti.'
Govori li to ona da joj je ograničavanje prava homoseksualaca prioritetnije od sudbine djece u domovima? Kakvu je to odgovornost spremna preuzeti građanka Markić? Hoće li djeca bez roditelja njoj plakati na ramenu? Hoće li im ona doći objasniti zašto imaju nekoliko postotaka manje šanse da pronađu obitelj?
Bez sumnje, dalo bi se nakupiti nekoliko stotina tisuća građana koji su na njezinu izjavu kimnuli s odobravanjem. Pa živimo u društvu u kojem se 740 tisuća ljudi želi baviti definiranjem već postojeće definicije, ali koliko će tih 'pravednika' sutra pomoći onih 1.150 djece po domovima i još 1.693 djece u privremenim obiteljima (podatak Ministarstva socijalne politike i mladih)? Sve su to djeca 'idealnog para': muškarca i žene.
Prema Obiteljskom zakonu, svako dijete ima pravo na 'sigurnost i odgoj u obitelji'. U preambuli UN-ove deklaracije o ljudskim pravima piše da je 'priznanje urođenog dostojanstva te jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu'.
Dakle, ljudske obitelji. Obitelj čine ljudi. Muškarci i žene su ljudi, djeca su mali ljudi. Ti mali ljudi imaju pravo na obitelj. 'Dijete, radi potpunoga i skladnog razvoja svoje osobnosti, treba rasti u obiteljskoj sredini, u ozračju sreće, ljubavi i razumijevanja', piše u Konvenciji o pravima djeteta koja se poziva na UN-ovu deklaraciju i, primjećujete, izostavlja te trivijalnosti o brakovima i spolovima.
U hrvatskim zakonima, nažalost, još uvijek nigdje ne piše da je brak zajednica dvoje ljudi. U 'našim' zakonima odavno piše da je brak zajednica muškarca i žene.
U hrvatskim zakonima, gospođo Markić, piše sve što vi želite. Ako niste htjeli diskriminirati homoseksualce i djecu bez roditelja, a tvrdite da niste, onda je teško logički objasniti čime ste mogli biti vođeni osim partikularnim političkim interesom za buđenje ideoloških tenzija u društvu koje će izdvojiti 50 milijuna kuna za referendum.
Tko je financirao vašu kampanju? Tko je platio skupljanje potpisa, blokiće, majice, balone, fascikle, videoklipove, benzin... Još uvijek niste odgovorili na to, gospođo Markić.
Pitanje koje je vaša pompozno nazvana inicijativa (U ime koga ili čega?) predložila za referendum dio je dubokog problema ovog društva, ali u ime obitelji ona ne govori. To najbolje dokazuje vaš stav prema djeci bez roditelja. Nije to samo neodgovornost - to je moralna ćoravost.
