Sve političke opcije, čak i koalicijski partneri HDSSB-a (vijećnici HNS-a), najavili su na sjednici jednodušnu osudu Drmićeva subotnjeg happeninga, kada je Audijem A6 ušao duboko u pješačku zonu, prošao pored znamenite osječke konkatedrale i dovezao se na središnji gradski trg kako bi, urbi et orbi, oglasio da su mu vlasti Republike Srpske vratile nedavno oduzet automobil.

Premda su ceste bile mokre i blatne, a dan kišovit i maglovit, Drmićev bijeli ljepotan izgledao je kao upravo izvezen iz autosalona. Dovezavši se na mjesto gdje je to prije njega u lipnju 2003. učinio papa Ivan Pavao II, izišao je pred novinare, zakopčao puce na sakou i namjestio džepove te samouvjereno – kao da stoji nasred svoga seoskog dvorišta okružen peradi kojoj je došao baciti zrnje – priznao da svjesno čini prekršaj, za što je voljan platiti propisanu kaznu. Slagao je i da je o dolasku obavijestio policiju te se začudio što ih nema, no iz PU to su demantirali. Zarekao se naime da će, vrate li mu ga ikad, automobil parkirati na glavnom osječkom trgu.

Želi li dakle HDSSB pokazati da imalo drži do kulturnih i civilizacijskih stečevina svojstvenih srednjoeuropskom duhu slavonsko-baranjske metropole, morat će se pridružiti ostatku Gradskog vijeća i ograditi se od postupka člana Predsjedništva stranke, glavnog 'oficira za vezu' i čovjeka od najvećeg povjerenja njezina utamničenog utemeljitelja, Branimira Glavaša.

Ne želi li mu se pak zamjeriti – a što je svojstveno sljedbama tog tipa – stat će iza Drmića i pokušati braniti neobranjivo. Dosad je tako HDSSB porušio mnoge mostove – od onoga s hrvatskom Vladom kojoj je predsjednik stranke Vladimir Šišljagić inateći se najavio 'rat do istrjebljenja', sve do ne manje važnih odnosa sa SAD-om, kada su njihovu veleposlaniku 'očitali lekciju' rekavši da se nikad neće odreći svoga utemeljitelja, ma koliko ratni zločini za koje je osuđen bili prepreka međusobnim odnosima.
Nakon priznanja pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda i krađe glasova za Ivu Sanadera na izborima za predsjednika HDZ-a, Drmićeve dionice u javnosti ionako su na najnižim razinama i u HDSSB-u su toga svjesni, no ostali članovi Predsjedništva radije će stranku svesti na Drmićevu mjeru, nego se suprotstaviti njegovu zaštitniku Glavašu.

Propala podvala

Gradonačelniku Bubalu bit će teško pojasniti vijećnicima i zašto Ante Gotovina i Mladen Markač ipak neće 2. prosinca na svečanoj proslavi Dana grada preuzeti titule počasnih građana, a prije samo nekoliko dana hvalio se da su generali potvrdili dolazak.

Svi dosadašnji pokušaji HDSSB-a da naciji oduševljenoj oslobađajućom haškom presudom dvojici generala podvali i pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Branimira Glavaša – ne bi li tako okrajkom nacionalnog zanosa pritisnuli Ustavni sud da njihova vožda izvadi iz mostarskog zatvora na ponovno suđenje – propali su.
Prvo zastupnici HDSSB-a nisu tu temu uspjeli nametnuti u Saboru i senzibilizirati javnost za 'još jednoga hrvatskoga generala koji čeka oslobađajuću presudu', jer ih je premijer Milanović tvrdo prizemljio rekavši kako su Gotovina i Markač pravomoćno oslobođeni, dok je Glavaš pravomoćno proglašen krivim.

Potom je najglasnijeg među njima, Dinka Burića, koji je za uhićenje Gotovine optužio Tomislava Karamarka, generalov prijatelj i kum Željko Dilber smirio priprijetivši mu da ga ne vuče za jezik, jer bi mogao progovoriti o ulozi 'Burićevih šaptača' u cijeloj priči.

Valja se prisjetiti kako je 2004. godine po nalogu Ive Sanadera upravo Branimir Glavaš javno pozivao Gotovinu na predaju sudu u Haagu, da bi potom njegov posilni, Berislav Rončević, kojega je postavio za ministra obrane – poznat po priznanju da je za sve što je postigao u politici zaslužan Branimir Glavaš – bez obrazloženja dao otkaz Gotovininoj supruzi Dunji, zaposlenoj u njegovu ministarstvu.

Upravo je taj Branimir Glavaš, predstavljajući se organizatorom 7. općeg izbornog sabora HDZ-a, zabranio ulazak u dvoranu Antinu bratu, Bori Gotovini, onemogućivši mu glasovanje za predsjednika stranke. Poslije je priznao da je s Ivanom Drmićem pokrao tristotinjak glasova za Sanadera, kako bi mu osigurao pobjedu nad Ivićem Pašalićem

Sve to i mnogo više zna Ante Gotovina, pa se nije dao navući na patetične pozdrave iz mostarskog zatvora što su mu ih na Trgu bana Jelačića, uoči proslave oslobađajuće presude i povratka u Hrvatsku, prenosili Glavaševi teklići iz braniteljskih i stradalničkih udruga, očekujući da će ih Gotovina vratiti s pozornice i tako rehabilitirati zločinca.

I sina za slobodu

U posljednji pokušaj Glavaš je upregnuo i vlastita sina Filipa, instaliranog na mjesto predsjednika Savjeta mladih grada Osijeka, kako bi dvojicu generala navodno predložio gradonačelniku Bubalu za počasne građane. Istog onog sina čije je suze iskoristio za naslovnicu DVD-a sa snimkom posljednjih trenutaka uoči odlaska u osječki zatvor, a što je kao patetičnu priču rastanka oca i sina besplatno uvaljivao čitateljima uz primjerke Glasa Slavonije, nad kojim ne ispušta čvrstu kontrolu tijekom svih pretvorbi i privatizacija.

I da se ništa drugo ne dogodi, dovoljan bi bio susret časnih generala s Glavašem juniorom kako bi se javnost podsjetila na njegova oca, 'žrtvu politički motiviranog i montiranog procesa'. No bila bi to tek naznaka kanonade Branimirovih marioneta koje bi s javne govornice zazivale svoga idola, 'spontano' okupljenog puka koji bi noseći transparente tražio slobodu presuđenom ratnom zločincu, čija bi se fotografija s generalskom šapkom kočoperila među likovima istinskih ratnih generala koji su upravo prošli najteže pravosudno iskušenje.

Ništa od svega toga. Gotovinin branitelj i prijatelj Luka Mišetić poručio je osječkom gradonačelniku da general toga dana već ima zakazane obiteljske obveze.
Valjda mu supruga Dunja priprema paštašutu…