Međutim, prema najavi u nedavnom intervjuu Večernjem listu, sada se sprema na konkretne poteze: prvo će otići na sastanak Višegradske skupine, a potom organizirati neslužbeni sastanak s predstavnicima potencijalnih članica inicijative u New Yorku. O čemu se tu radi? Nije tajna da Grabar Kitarović nije zadovoljna aktualnom hrvatskom vanjskom politikom za koju kaže da je izgubila viziju nakon ulaska u EU i NATO te je previše vezana za regiju. Budući da predsjednica u segmentu vanjske politike ima i najšire ovlasti, jasno je da upravo ovdje na svojem terenu te ima ambiciju donijeti konkretne promjene.

Osnovna ideja povezivanja je uspostava političkog savezništva na, kako to slikovito kaže predsjednica, uspravnici Baltik - Jadran. Uspravnica bi obuhvaćala tri baltičke zemlje - Litvu, Latviju i Estoniju, zemlje Višegradske skupine - Češku, Slovačku, Mađarsku i Poljsku te Austriju, Sloveniju i RH. Te su nam države slične po svojoj prošlosti, problemima, prirodnom okruženju, sigurnosnim pitanjima i energetskom povezivanju, smatra hrvatska predsjednica.

Još u predizbornoj kampanji Grabar Kitarović poseban je naglasak stavila na cilj izlaženja Hrvatske iz 'regiona' jer je Hrvatska postala previše vezana za najbliže susjedstvo te je zapostavila druge veze, posebno sa zemljama srednje Europe kojoj povijesno i geografski pripadamo. Skupina Baltik - Jadran idealan je poligon za implementaciju te zamisli.

Hrvoje Špehar s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu kaže da Hrvatska već sudjeluje u brojnim interregionalnim projektima te je dobro koristiti prednosti takvog položaja. Kad se radi o području tzv. regije, radi se o pojmu koji kod nas postoji više medijski, nego u pravnom i političkom smislu. U hrvatskom pristupnom ugovoru s Europskom unijom, napominje, nigdje se ne spominje regija. Međutim, i predsjednica Grabar Kitarović izričito je spominjala baš regiju kao vanjskopolitički problem.

'Kod nas trguju tim pojmom i jedna i druga strana. Jedna strana je pod pojmom regije stvorila političkog monstruma koji je već čak i od države, a druga strana, vidjevši da to nije prikladno, pokušala je sve da od tog monstruma napravi čudovište što je, s te strane, isto pretjerivanje', objasnio je Špehar. Hrvatska ima, nastavlja, svoje ekonomske i sigurnosne interese i civilizacijsko identitetske interese i na temelju njih ima posve normalno pravo graditi odnose sa susjednim državama te smatra da je jedan od tih interesa vrlo snažna ukorijenjenost u suradnji sa zemljama srednje Europe. 'Takva suradnja je prirodna, racionalna i ekonomski može samo koristiti te nema potrebe za spektakularnošću', kaže profesor za tportal.

Međutim, naglašava, suradnja obvezuje Hrvatsku na neku vrstu suradnje i dogovora čemu smo mi nekad skloni, a nekad nismo. Smatra da je okosnica Baltik - Jadran vrlo dobra i korisna ideja - ekonomski i sigurnosno u kojoj, na ovaj ili onaj način, već sudjelujemo sigurnosno kroz NATO, a sudjelujemo, hoćemo-nećemo, kroz integracije INE i MOL-a, kroz različite vrste koridora JANAF-a i ostalog, kao i prometno jer smo s tim zemljama povezani. To, naravno, ne mora isključivati suradnju u jugoistočnoj Europi. 'Međutim, zemlje jugoistoka Europe nisu u EU gdje smo mi primarno okrenuti ekonomski radi jedinstvenog tržišta i to je naša prirodna situacija', poručuje Špehar.

Ideja o ulasku Hrvatske, ali i Slovenije i Austrije u Višegradsku skupinu nije nova. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman svojedobno je odbio ponudu da se Hrvatska priključi zemljama članicama. Pokazalo se da je bila riječ o velikoj pogrešci jer se Višegradska skupina pokazala kao jedan od najuspješnijih regionalnih saveza, sa zavidnim političkim u gospodarskim uspjesima u protekla dva i pol desetljeća postojanja.

Posljednji je o toj potrebi govorio aktualni mađarski povjerenik u Europskoj komisiji Tibor Navracsics prošle godine, ali unatoč dobrim željama teško je očekivati da će jedna uhodana i uspješna organizacija mijenjati dobitnu kombinaciju. Zbog toga se sada izlazi s idejom vertikale Baltik - Jadran koja bi obuhvatila veći broj zemlja, a nastupala bi odvojeno od Višegradske skupine. Također, nemoguće je oteti se dojmu da je ideja nastala na platformi Nordic – Baltic 8, tijela regionalne suradnje koje okuplja osam zemalja na krajnjem sjeveru Europe.

Grabar Kitarović mišljenja je da bi skupina mogla zajednički nastupati unutar EU, ali i na globalnoj razini. Globalnu i sigurnosnu komponentu sigurno ne treba zanemariti u kontekstu suradnje i aktualne krize u Ukrajini. Baltičke zemlje, ali i zemlje srednje Europe sve su zabrinutije agresivnom politikom Rusije te teže snažnijem povezivanju. Iako su gotovo sve članice NATO-a i EU, jedan neformalni savez na ruskim granicama značio bi snažan odgovor ruskim nastojanjima. U javnosti neki analitičari provlače ideju da iza svega stoji SAD.

Špehar kaže da je to racionalan pristup. 'Ako imate potencijalne sukobe, kao u Ukrajini, onda je logično da se zemlje koje su zajedno u jednom važnom vojnom savezu pitaju što da čine i kako da unaprijede svoje odnose. Ne možemo surađivati s NATO-om tako da surađujemo sa SAD-om, a ne surađujemo s Mađarskom. To je bizarna ideja koja se kod nas često povlači. Prije svega, moramo surađivati s našim susjedima koji su također u NATO savezu. Onim prvim susjedima koji su obvezani ugovorom na suradnju, kao i mi', objašnjava profesor s Fakulteta političkih znanosti.

Ako SAD i promiče takvu vrstu suradnje među partnerima u NATO-u, dodaje, opet se radi o jednom vrlo razložnom pristupu.

'Nije NATO a la carte savez pa da kažemo: baš bismo da donesete neku zastavu, ali kad treba poslati dva vojnika - onda nećemo, to ćemo drugi put. Mi često tako shvaćamo međunarodne integracije. Integracije ne podrazumijevaju takvu politiku, nego kompromis - dogovor i sudjelovanje u zajedničkim interesima, a i financijsko odricanje kad je potrebno. To na kraju donosi zajednički interes i ekonomski probitak. Pogledajte rast BDP-a srednje Europe i bit će vam sve jasno. To je rezultat. Te zemlje su u integracijama jer imaju objektivan i racionalan interes da u tome sudjeluju', zaključio je Špehar.