Hladni vjetrovi koji pušu u svjetskoj ekonomiji ostavili su mnoge bez posla, a od onih koji rade traži se da rade duže za istu plaću
Gdje se najduže ostaje na poslu? Ako se pogleda prosječan broj radnih sati godišnje, na prvom mjestu među odabranim zemljama je Južna Koreja sa 2.193 sata, a slijedi Čile sa 2.068, izvještava Reuters. Britanci ostaju na poslu 1.647 sati, a Nijemci 1.408 sati godišnje, po čemu su pri samom dnu tablice (ispod je samo Nizozemska). O grčkim radnicima se u posljednje vrijeme loše pisalo, ali ispostavilo se da rade duže nego bilo tko u Europi. Sa prosjekom od 2.017 sati godišnje na trećem su mjestu u svijetu na osnovu podataka Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).
Treba napomenuti da ova organizacija ima samo 34 članice – većinom razvijene zemlje – i da neke vrlo važne države kao što su Indija, Kina i Brazil, nisu među njima. Spomenuti brojevi odnose se na puno i nepuno radno vrijeme radnika i privatnih poduzetnika, uključujući i prekovremeni rad. Ako istovremeno pogledamo podatke OECD-a i Međunarodne organizacije rada (ILO) možemo uočiti neke opće i zanimljive trendove.
U azijskim zemljama se najduže radi i kod njih je najveći postotak radnika koji rade duže od 48 sati tjedno', kaže John Messenger, stručnjak ILO-a za radno vrijeme. Koreja se izdvaja po tome što je to razvijena zemlja u kojoj se dugo radi. Obično su zemlje u razvoju poput Bangladeša, Malezije, Tajlanda i Šri Lanke one u kojima se najviše sati provodi na poslu. Ali više sati na poslu ne znači nužno i bolje obavljen posao. 'Dugo radno vrijeme obično je povezano s nižom produktivnošću po satu', dodaje Messenger.
Slika je sasvim drukčija u razvijenom svijetu, gdje broj radnih sati pada. U prošlom stoljeću se smanjio sa 3.000 godišnje početkom 20. stoljeća na manje od 1.800 na početku 21. stoljeća, a u najproduktivnijim zemljama još manje od toga. Kraće radno vrijeme djelomično je odraz većeg broja ljudi koji nemaju puno radno vrijeme. U Japanu je na primjer veliki broj radnika s nepunim radnim vremenom snizio prosjek zemlje na 1.700 radnih sati godišnje, po čemu je na sredini tablice OECD.
U razvijenim zemljama, posebno u Europi, pooštreni zakoni o radu također su smanjili radne sate. Razlika između najrazvijenijih zemalja je mala, ali je velika kad je u pitanju plaćena odsutnost. Ukupan broj dana odmora i državnih praznika u EU varira od 40 u Njemačkoj i Danskoj do 27 u Rumunjskoj, što je razlika od oko 48 posto ili dva i pol radna tjedna, prenosi Politika.
