Konstantinos Papaioannou, učitelj grčkog jezika i kolumnist

'Moja žena i ja pogođeni smo mjerama štednje - naši prihodi smanjili su se za četvrtinu. Nesigurnost je tolika da su pogođeni svi Grci, osjećaju da ovome nema kraja. Nitko ne može biti siguran da neće biti novih rezova. Mnogi su marginalizirani. Najosjetljivije skupine, poput nezaposlenih i imigranata, žive ispod minimalnih standarda. Tolerira se kriminal na nižim razinama, što rezultira gubitkom povjerenja u političke institucije. Mladi ljudi suočavaju se s nezaposlenošću od 40 posto, dok su mirovine srezane na 200 eura mjesečno. Od toga se ne može živjeti.'

Manos Kallimikrakis (26), zaposlenik pozivnog centra u Ateni

'Moja plaća od 750 eura mjesečno srezana je na 600 eura. Ne znam kako ću od toga živjeti, iako sam ja među sretnicima: imam posao i vlastitu kuću bez ikakvih kredita, ali ne mogu si priuštiti gorivo za automobil i posljednje dvije godine nisam kupio novi komad odjeće. Budućnost nije dobra - mnogo mojih prijatelja pokušava napustiti Grčku.'

'Došlo je do velikog porasta broja samoubojstava i prometnih nesreća, također je sve više srčanih bolesnika i onih s psihičkim problemima. Kriza u državi i poteškoće s kojima se veliki dio stanovništva susreće u pristupu zdravstvenim službama rezultirala je, dakle, i sve većim brojem oboljelih. Nama je najveći problem manjak zdravstvenog osoblja. Stariji djelatnici odlaze u mirovnu, a nitko ih ne zamjenjuje.'

Angela Konidari (38), učiteljica iz Lemnosa

'Moja plaća smanjila se za 30 posto, sa 1.300 eura na 900 eura. Ne jedem dovoljno, rjeđe palim grijanje i ne izlazim puno van. Moji studenti više ne uče strane jezike, niti se uključuju u sportske aktivnosti. Mnogi gube svijest zbog pothranjenosti. Vlada je spojila škole, povećao se broj učenika u razredima i još nam je teže naučiti ih nešto. Moji studenti izgubili su nadu: ne misle da će im ijedna profesija omogućiti plaćanje podstanarstva. Mnogi razmišljaju o odlasku u inozemstvo jer nemaju povjerenja u vladajuće. 'Zar oni nisu obrazovani? Kako to da ne mogu napraviti ono što je dobro za ljude?' pitala me jučer jedna djevojka.'

Yannis Bardanis (49), kirurg iz Ikarije

'Radim u državnoj bolnici, na odjelu za uho, grlo i nos. Moja plaća smanjena je za 25-30 posto, od 4.300 eura na 3.300 eura. Radim 35 sati tjedno, ali odgovaram i na hitne pozive izvan radnog vremena. Uzdržavam suprugu i dvoje djece, a živimo u unajmljenoj kući. Podržavam mjere štednje jer Grčka živi iznad svojih mogućnosti. Kako ćemo drukčije izaći iz ove situacije? Ako ne uspijemo, mogli bismo skliznuti natrag u 1920-e i 1930-e. Moramo smanjiti i troškove, ne samo plaće. Zašto bi naš premijer u Bruxellesu morao odsjedati u hotelu s pet zvjezdica?'

Orestis Manos (26), student fizike iz Atene

'Nemam novca za izlaske i neke životne užitke. Imam oko 1300 eura ušteđevine. Vlada ne daje novac za studiranje. Izgledi da nađem posao u Grčkoj nisu dobri. Zbog mjera štednje nema znanstvenih istraživanja i ne možemo naći izlaz iz ove situacije. Samo nekoliko mojih prijatelja ima posao: osam od deset najboljih prijatelja otišo je tražiti posao u inozemstvu. To je veliki problem ove zemlje. I ja namjeravam otići.'

Alexandros Konstantinos Karlis (34), student na doktoratu teorijske fizike iz Atene

'Agonija, nesigurnost, bijes. To su osjećaji velike većine Grka. Agonija za stotine tisuća onih koji su ostali bez posla zbog katastrofalne ekonomske politike koju nameću EU, MMF i grčki kabinet.  Nesigurnost za sretnike koji su uspjeli zadržati posao, no čije se plaće ubrzano smanjuju, dok se zakoni mijenjaju tako da se i njih može lakše otpuštati. Bijes je zahvatio sve one čija je kvaliteta života degradirana, nestalo je njihovo samopoštovanje, nade i snovi, barem u granicama ove zemlje. Što bi moglo nadomjestiti očito pogrešan sustav? Kako se demokracija može vratiti u Grčku i ostatak svijeta? Znam da se nešto izvanredno može izroditi iz situacije u kojoj se takva pitanja roje u mislima mnogih. U to vjerujem.'

Aggeliki Grevia (37), arhiktekt/web dizajner

'Srećom, nisam nezaposlen i prisiljen emigrirati, što se dogodilo polovici mojih prijatelja. Nemam djece pa ne moram snositi dvostruki ili trostruki teret odgovornosti koji se uvećava s ukidanjem socijalne države. Srećom, nemam ni hipotekarni kredit... Izgradio sam društvenu i političku svijest koja je dosad bila u stanju mirovanja. Shvatio sam da društvo nije izjednačeno s ekonomijom - da je ovaj sustav osuđen na propast čak ako i naši unuci budu plaćali. Naučio sam da je planeta zagađena ovim otrovnim otpadom koji arogantno konzumira cijele nacije i kulture, da su naši političari slabići i da je Europa iznenada postala talac banaka i globalne oligarhije. Vlast nema ni morala ni stvaralačke mašte.'

George Pentafronimos (30), IT konzultant, student na doktoratu

'Osobno, ponosan sam što živim u Grčkoj 2012. Još jedna grčka legenda na samom je početku i čini se da je red na moju generaciju da bude žrtvovana. Očekuje se da će biti jako bolno, a ostatak ne možemo niti zamisliti. Moji prijatelji ostaju bez posla, dok mlađi od 25 godina nikada neće imati šansu biti produktivni i iskorisiti svoje obrazovanje. Mirovina mojih roditelja izgubljena je ili srezana na pola, bolnice i sveučilišta objedinjuju poslovanje ili se zatvaraju, a moj susjed prošle zime nije imao struje jer nije imao novca za novi porez na imovinu. Studirao sam 10 godina da bih dobio doktorat i nisam očekivao da će me taj izbor natjerati da odem u inozemstvo tražiti posao. Ipak, uvjeren sam da nisam učinio ništa krivo da bih sada bio primoran seliti u 30-im godinama života. Isplatit ćemo cijelu Europu za lažne dugove vlastitim životima. No dvije stvari nikada se neće promijeniti u Grčkoj: sunce će uvijek sjati i naš duh će uvijek biti slobodan.'