'Ovo mi je doslovno posljednji razgovor prije nego što ugasim mobitel i vratim ga dosadašnjem poslodavcu', kazao je za tportal Ozren Matijašević, jedan od najviđenijih hrvatskih sindikalista koji prestaje s radom. U mirovinu je otišao još 1. svibnja, a na sindikalnoj funkciji odlučio je ostati samo do petka, kada je njegova Hrvatska udruga radničkih sindikata (HURS) izabrala nasljednika - Miroslava Hrašćaneca, predsjednik Granskog sindikata zaposlenih u osiguranju Hrvatske
Uhvatili smo ga u pripremama za miran umirovljenički život s obitelji - a to znači i da će ovih dana pošteno vratiti ključeve zagrebačkog stana, koji je svojedobno dobio na korištenje od vlastitog sindikata. S vremenskom distancom dokazalo se da su mediji koji su ga prozivali da ga je 'skućio Ivo Sanader' ipak bili u krivu, odnosno u službi političkog razbijanja sindikalne scene.
Ozren Matijašević (63), nekadašnji monter strojnih uređaja u splitskom brodogradilištu, veli da u mirovinu ponosno odlazi s punim radnim stažem, čime se svrstava među samo 13 posto takvih penzionera u Hrvatskoj. Ipak, osjeti se i poprilična ogorčenost: spoznao je, kaže, to da hrvatskim radnicima manjka solidarnosti, jednako kao i cijelom hrvatskom društvu, dok političke elite tu činjenicu brutalno iskorištavaju.
vezane vijesti
'Nema tog novca...'
'S jedne strane imamo političku nestabilnost i pravnu nesigurnost, odnosno neučinkovito, sporo i politici podložno pravosuđe i institucije, zbog čega pravda nije dostižna. S druge strane HURS je središnjica koja zastupa ponajprije realni sektor, a on je izložen nelojalnoj konkurenciji i izvana i iznutra te najbolje osjeća nekvalitetu ekonomskih politika svih vlada dosad. I treće, ne trebaju nam veći neprijatelji od nas samih, sindikata', dosta je rezigniran Matijašević. Kao primjer navodi doba otprije nekoliko godina, kada se s tadašnjim ministrom Mirandom Mrsićem razgovaralo o kolektivnim ugovorima.
'Sindikati ili nisu htjeli ili nisu bili u stanju pružiti mu otpor kada je tadašnja Vlada u zakonskom cunamiju pomoću dva zakona i četiri uredbe uskratila brojna radnička prava. Kakvog uopće ima smisla sindikalno djelovati i pregovarati oko kolektivnih ugovora ako će Vlada jednim potezom sve to poništiti? Predložio sam da napustimo pregovarački stol i to sam učinio, a kolege su ostali sjediti', prisjeća se Matijašević.
'Imali smo i nekih uspjeha, spasili smo od propadanja mnoge tvrtke i sačuvali mnoga radna mjesta, ali sve ostalo svodi se na gorčinu i nakupljene jade i frustracije. Nema tog novca zbog kojih bih nastavio raditi ovaj posao', otvoreno kaže za tportal.
Stigma 'Sanaderova igrača'
Ozren Matijašević bio je jedan od osnivača Hrvatske udruge sindikata (HUS) početkom devedesetih, kada ga je vodila današnja Kerumova desna ruka Jure Šundov. Godine 1993. biva izabran za predsjednika Nezavisnog sindikata Brodosplita i tada profesionalizira svoj sindikalni status, a uskoro postaje jedan od najpoznatijih radničkih tribuna u Dalmaciji. Potkraj devedesetih biva izabran za potpredsjednika HUS-a na nacionalnoj razini, 2006. godine za predsjednika te na čelu sindikata koji je u međuvremenu spojen s Udrugom radničkih sindikata i dobiva kraticu HURS ostaje do danas.
Grlati brko iz splitske Smiljanićeve ulice, kojemu je pokojni novinar Milorad Bibić Mosor dao nadimak Walesa, u doba vlade Ivice Račana bio je vrlo eksponirani protivnik Slavka Linića i njegova stečajnog cunamija, zbog čega su ga na razjedinjenoj sindikalnoj sceni bili prozivali kao 'HDZ-ova i Sanaderova igrača'. Kad je vlast osvojio ovaj Splićanin, inače njegov površni poznanik, Matijašević je svejedno organizirao nekoliko bučnih sindikalnih akcija poput onih u Tvornici duhana Zagreb, brodogradilištima u Splitu i Trogiru, Karlovačkoj industriji mlijeka ili Luci Rijeka - no stigma je svejedno ostala.
Ni u doba Jadranke Kosor nisu ga previše doživljavali sve dok nije pokrenuo potpisivanje peticije protiv izmjena Zakona o radu i skupio respektabilnih 720 tisuća potpisa, čime je najednom od pobornika postao najeksponiraniji protivnik HDZ-a. Upozoravao je na spregu Vlade s Hrvatskom udrugom poslodavaca i bankarskim lobijima, potom davao žestoku potporu radnicima u borbi protiv privatizacije škverova, a cijelo vrijeme bio je i na udaru brojnih sudskih tužbi. Najzvučniji su procesi koje je protiv njega pokrenuo nekadašnji vlasnik tvrtke Salonit Jozo Ćurković: premda je zbog navodno teškog kriminala on desetljećima u statusu bjegunca od hrvatskog pravosuđa, protiv sindikalista je svejedno pokrenuo desetke sporova zbog uvreda i kleveta i natjerao ga da se iz mjeseca u mjesec povlači po sudovima.
'SDP i HDZ? Razlika je u nijansama'
Upitan za razliku između HDZ-a i SDP-a, danas kaže da se radi tek o nijansama te da su za radnike pogubni i jedni i drugi. 'O SDP-u sam sve rekao, njihovo ponašanje oko kolektivnih ugovora i onemogućavanje sindikalnog djelovanja je sramotno, ali jasno je da najveća krivica za lošu ekonomsku situaciju, poslušništvo prema uvoznim lobijima i za nepoštivanje zakona leži na HDZ-u', objašnjava za tportal.
Od angažmana izvan sindikalnih voda zabilježimo da je Matijašević deset godina igrao rukomet, a potom je niz godina bio predsjednik Rukometnog kluba Split. U političke vode nikada se nije želio upustiti, premda je poput sindikalnih kolega primao brojne ponude.
'Nije mi palo na pamet da iskoristim svoje javno djelovanje kako bih sebi ugrabio fotelju. Ni onda, ni danas. Nastojao sam raditi što bolje, u svakom slučaju pošteno, ali neka drugi sude o tome', zaključuje Matijašević.
