Sve što je lijepo - kratko traje! Nerijetko se upotrebljava ova izreka, a ovo je vrijeme super-prikladno za njezino korištenje. Euforija na vrhuncu i onda šamar i povratak u realnost ili? Reći da je Hajduk zasluženo izgubio se može, ali ne ovakvim rezultatom.

Kao i u svakoj utakmici koju Hajduk izgubi, digne se cijeli Jug i krenu priče o uroti. Kako sam i sam dio tog Juga, uklopit ću se u tu priču i predstaviti navijačko (subjektivno) - profesionalnu (objektivnu) analizu u kojoj ću u potpunosti iznijeti svoj dojam cjelokupnog prijenosa: utakmice, Hajduka i suđenje.

Analiza utakmice
Svi su predvidjeli kako će ovo biti jako teško gostovanje za Hajduk i u tome se nisu prevarili. Lokomotiva je neprijelazna prepreka za momčad Hajduka bila dosad, a tako će biti i još neko vrijeme. Iako rezultat sugerira nadmoć Lokomotive, utakmica je bila podosta drugačija. Prva prilika Hajduka je bila u 7. minuti kada je Vukušić prošao po desnoj strani i ubacio za Oremuša (obično je situacija obrnuta), ali je ovaj bio malo prekratak. Iduća prilika Hajduka je već u 10. minuti i odmah i prva sumnjiva situacija.

Prekršaj je bio na nekih 40-tak metara, izveo je to kratko Vuković do Andrijaševića. Ovaj ubacuje na drugu stativu gdje se našao Milović koji je pucao (i doslovno i figurativno); figurativno što je pucao (skoro) u aut sa strane, a doslovno jer ga je igrač Lokomotive opalio nogom u glavu, u najmanju ruku opasna igra i indirekt, a možda i penal, no sudac se nije oglasio.

Samo minutu kasnije, Vuković je sjajnom loptom pronašao Vukušića, koji sa desetak metara puca slabo i ravno u vratara Lovrića.

Iduća prilika, nakon ove iz 11. minute, je tek u 42. minuti i to je bila prva prilika Lokomotive na utakmici i odmah - pogodak. Mario Musa je prošao po lijevoj strani i na opće čuđenje gledatelja ubacio iz trka, a na tu je loptu naletio Kramarić i pogodio za vodstvo domaćina. Loše je Jozinović pokrio Lokomotivinog napadača.

Drugo su poluvrijeme obilježile prilike Lokomotive, iako ih je Hajduk imao više, ali ništa konkretno, značajno, vrijedno spomena. Krenut ćemo s drugim Lokomotivinim pogotkom koji je postignut u 53. minuti. Strijelac tog pogotka je bio Boras, a nešto više o njemu će biti rečeno u dijelu analize o sucu. Nova izglednija prilika je opet pred vratima Hajduka, a ovoga je puta pucao strijelac prvog pogotka, Kramarić, međutim, lopta se odbila i mirno došla u ruke Blaževića. I posljednja prilika vrijedna spomena u drugom dijelu pripada Hajduku kada je u zadnjoj minuti Vuković lijepo prevario obrambenog igrača Lokomotive i pucao sa 10-ak metara, ali malo pokraj stative.

Suđenje
Nevjerojatno kako je Hajduk opet u priči. Imam samo dvije situacije za spomenuti koje su u potpunosti preokrenule utakmicu. Prva je ona iz 10. minute kada je nakon udarca u glavu na podu ostao ležati Milović. Ubacio je Andrijašević, Milović se bacio da će udariti loptu glavom (i jest), ali je dobio i nogom u tu istu glavu kojom je puknuo loptu. Da to dva suca (glavni i prvi pomoćni: Zlatko Šimičić i Josip Havaić) nisu vidjela, nije mi jasno, ali ajde, bila je gužva pa još se nekako može progledati kroz to.

Druga situacija je drugi Lokomotivin pogodak. E sad, opet je glavni u režiji prvi pomoćni Josip Havaić, očigledno je zaleđe, svi to vide pa vrlo vjerojatno i Lokomotivini igrači, ali taj momak s zastavicom to nije vidio.

Toliko sam žalostan i razočaran da bih dao svima 0 ili možda 1, a onda se sjetim da su ti momci razbili Intera i nemam im pravo ništa zamjeriti. I tu dolazi onaj čuveni - umor. Neki su pričali kako profesionalci ne smiju biti umorni i sl., a ja se pitam - u kojem su to klubu 18, 19, 20-godišnjaci uspjeli održati ritam kakvim su igrali mladi Hajdukovci? Dat ću vam odmah odgovor - ni u kojem, nikad, nigdje. Znate li zašto? Zato što su to mladi igrači koji jedva imaju kapacitet za jednu kvalitetnu utakmicu, ali ovi su očito imali za mnogo više, ali, opet očito, nekim navijačima nedovoljno dugo. Ljudi, morate shvatiti da ti momci ne znaju i ne mogu izdržati takvim ritmom. Ne znam tko je uopće očekivao nešto više od njih. Ja sam oduševljen ovom sezonom kako god ona završila, super su počeli, osvojili me svojim igrama i neću im i nemam im pravo išta zamjeriti ili na išta prigovoriti.