HHO u priopćenju podsjeća da su dva crnogorska časnika bivše JNA Barović i Đurović stradala jer su odbili sudjelovati u agresiji na Hrvatsku, pa bi njihovo odlikovanje bilo 'snažna poruka kojom bi se istakle vrijednosti drugačijeg razmišljanja na ovim prostorima'.

Barović i Đurović žrtvovali su vlastite živote odbivši sudjelovanje u ratu protiv Hrvatske, što je bio čin hrabrosti koji zaslužuje priznanje i koji je svijetli primjer kako se u vrijeme rata može djelovati u skladu s osobnim poimanjem časti i profesionalnim vojnim standardima, poštujući međunarodne uzuse o pravilima ratovanja, ističe HHO.

Osim toga, bio bi to doprinos učvršćivanju dobrosusjedskih odnosa sa Crnom Gorom, koja se Hrvatskoj uskoro treba pridružiti u zajedničkoj obitelji NATO pakta.

Crnogorski predsjednik Filip Vujanović je u povodu Dana državnosti Crne Gore posthumno dodjelio Orden za hrabrost Baroviću, koji je početkom Domovinskog rata bio na visokim komandnim mjestima u mornarici bivše JNA.

Barović je odbio izdati zapovijedi o otvaranju vatre na primorske i dalmatinske gradove od Pule do Visa, gdje je bilo njegovo posljednje mjesto službe, te je naredio povlačenje ostataka JNA s otoka Visa.

Potom je 29. rujna 1991. izvršio samoubojstvo, a u oproštajnom pismu, napisanom na otoku Visu, objasnio je kako je razlog za to bila agresija Srbije i crnogorskih rezervista na Hrvatsku, što je suprotno tradicionalnom crnogorskom poimanju časti. Pokopan je na Visu, što je bila njegova posljednja želja.

Njegovo mišljenje djelio je i Đurović, koji je to vrijeme bio zapovjednik južnog pomorskog sektora Boka. Njega su, prema svjedočenju hrvatskoga generala Nojka Marinovića pred splitskim sudom, pripadnici jugoslavenske vojne službe pretukli do smrti jer je odbio sudjelovati u napadu na Dubrovnik.