RAKETNI ŠTIT NATO-a

Hladni rat, ili 'Sveta Gera' Rusije i SAD-a

Bionic
Reading

Ruski predsjednik Dmitrij Medvjedev upozorio je ovih dana čelnike zemalja NATO-a da će Rusija ponovno naoružati svoje zapadne granice najmodernijom opremom koju ima, ako NATO ne odustane od projekta proturaketnog štita u istočnoj Europi

Među prvim potezima koje je najavio Medvjedev jest postavljanje projektila srednjeg dometa tipa Iskander u Kalinjingradskoj oblasti – ruskoj eksklavi na Baltičkom moru, između Poljske i Litve.

U ruskom Ministarstvu obrane tvrde da predsjednikove riječi nisu prijetnja, nego poziv na suočavanje s problemom, umjesto da ga zapadne sile ignoriraju. No Medvjedev je u svom istupu najavio i mogućnost da se Rusija potpuno povuče iz dogovora o strateškom smanjivanju nuklearnog naoružanja na europskom kontinentu (START). Kremlj inzistira da američki argumenti o obrambenom štitu protiv 'robusnih režima' tipa Irana nisu uvjerljivi, jer da u sferi balističkog ratovanja ne postoji jasna razdjelnica na defenzivne i ofenzivne sustave. Moskva traži dopunske garancije za nacionalnu sigurnost Rusije, a ranije je predlagala i zajednički obrambeni sustav.

Američki planovi prvotno su, pak, uključivali Češku i Poljsku, ali sada su se proširili i na Rumunjsku, Bugarsku te čak Tursku. Protivnici spornog modela tvrde da NATO svoje planove ostvaruje kroz jednu priču, dok pritom očigledno okružuje jugozapadnu Rusiju.

Nakon višegodišnjeg natezanja, tijekom kojih mediji periodički podgrijavaju staru priču o 'novom Hladnom ratu', postavlja se pitanje jesu li raketni sustavi Sjevernoatlantskog saveza u istočnoj Europi doista prvorazredno geostrateško pitanje, ili pak 'Sveta Gera' Moskve i Washingtona – tema koja se periodički otvara i zatvara za potrebe ruskih, odnosno američkih vlasti? Medvjedevljev oštar istup dolazi, primjerice, dva tjedna prije parlamentarnih izbora, a to je vrijeme u kojem ruski režim često otvara teme prožete osjećajem vanjske ugroženosti.

Netko će se možda sjetiti da su Barack Obama i Dmitirj Medvjedev prije dvije godine pompozno demonstrirali nove odnose, da je SAD 'odustao' od Pentagonove ideje raketnog sistema koji je u godinama Busheve administracije iritirao Moskvu, te da je zauzvrat Rusija odlučila povući udio nuklearnog arsenala iz europskog dijela zemlje. Činilo se da je stara hladnoratovska juha definitivno izlivena u školjku. Obama je, između ostalog, i zbog tog diplomatskog uspjeha dobio Nobelovu nagradu prije nego što je pravo i počeo vladati...

Dvije godine kasnije, SAD i dalje u zemljama istočne Europe, pri granici s Rusijom, želi vidjeti proturaketni štit protiv navodnih nuklearnih prijetnji Irana i Sjeverne Koreje. Rusija, pak, i dalje primjećuje da takvo oružje upadljivo lako može biti prenamijenjeno za pritiske na Moskvu, te da se sa stajališta nacionalne sigurnosti ne može zažmiriti na poslove najmoćnijeg vojnog saveza na planeti, čiji se interesi ne poklapaju uvijek s ruskima.

No ozbiljnosti takvih sporova mnogo je teže ocjenjivati u neposredno predizborno vrijeme.