'Tragično je to da do sada nismo imali agrobanku jer bi ona omogućila ne samo lakši život poljoprivrednicima, nego bi omogućila veći učinak u korištenju pretpristupnih fondova, znači SAPARD-a i IPARD-a', tumači dr.sc. Darko Znaor, neovisni konzultant u poljoprivredi.

Agrobanka je za njega u većini država stvar tradicije i prirodne evolucije kojoj su s jedne strane investitori, a s druge poljoprivredna zajednica koja se često nalazi u obje uloge, i investitora i korisnika. Riječ je o finom mehanizmu uz jasno određena pravila igre, transparentnost, nadzor i socijalnu kontrolu.

'Nismo imali taj prirodni evolucijski proces koji se brusi dug niz godina ili desetljeća. Kod nas će agrobanka nastati, ako nastane, kao plod političke volje, što svakako treba pozdraviti, ali je to drugačiji proces od onoga kakav je u većini drugih zemalja', dodaje.

Za njega u Hrvatskoj postoje dvije mogućnosti - postojeću Hrvatsku poštansku banku (HPB) može se pretvoriti u agrarnu, a druga je iz potpuno novog i zdravog novca koji bi uložila država ili pojedini privatni investitori osnovati banku s ciljem kreditiranja agrarnih programa.

'Svaka opcija ima i loše i dobre strane. Loša u slučaju HPB-a je to što bi to bio neprirodan evolutivni proces, a dobro je što postoji cijela infrastruktura i što će se, ako se bude išlo tim putem, stvari moći brže i operativnije realizirati. Ovaj drugi put bio bi vjerojatno zdraviji i dugoročno održiviji, ali za njega treba dosta vremena', smatra Znaor.

Prvi čovjek Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić 'glasa' za garancijski fond. Takav oblik ranije su im predlagali i Francuzi, ističući kako je to 'ono nešto najvažnije u poljoprivredi iza čega stoji država'.

'Nešto slično imamo s HAMAG-om koji je u ovim operativnim programima išao s garancijama do 50 posto, a ostatak je morao sam poljoprivrednik. No to se nije dobro odradilo. Država bi morala imati jasne kriterije za to kome i kako odobrava garancije da u budućnosti prilikom donošenja zakona korisnike takvih kredita ne bi dovela u nemogućnost daljnjeg plaćanja. Garancijski fond pratio bi kredite plasirane u poljoprivredi', objašnjava Brlošić.

Osnutak agrobanke po njemu nije rješenje jer velik broj poljoprivrednika komitenti su različitih komercijalnih banaka s kojima možda imaju, dodaje, korektne odnose pa ne bi bilo dobro da ih se sada gura u jednu banku.

'Možda će čak neka druga banka dati povoljnije uvjete nego agrobanka. Činjenica je da bi ona imala i svoje troškove, radnike te infrastrukturu. Mislim da u našoj poljoprivredi nije dovoljno velik obrt kapitala i novca te da jedna banka samo na osnovi toga ne bi mogla funkcionirati', smatra predsjednik HPK.

HBOR, prema tumačenju dr.sc. Krunoslava Zmaića, profesora Zavoda za agroekonomiku osječkog Poljoprivrednog fakulteta - kako se pokazalo - nije mogao udovoljiti svim zahtjevima poljoprivrednih proizvođača. Agrobanku stoga smatra neophodnom s obzirom na europsko okruženje u 'kojem se nalaze sve jake poljoprivrede, a koje prati određena jaka banka'.

'Agrobanka bi omogućila i Ministarstvu poljoprivrede da preko nje odrađuje stvari u smislu samih plaćanja potpora i da ih korisnici dobiju u terminu kada im to najviše odgovara jer preko komercijalnih banaka do sada nisu imali takvih mogućnosti. Za dobre mjere nikada nije kasno i bilo bi dobro da smo takvo što imali ranije. Međutim sada smo u fazi raspisivanja natječaja za Program ruralnog razvoja, u čemu bi agrobanka itekako imala ključnu i važnu ulogu u dijelu financiranja', objašnjava ovaj profesor.

Po Zmaiću, jednostavnije je ići u dokapitalizaciju i restrukturiranje HPB-a prema agrobanci, što je povoljniji model od izgradnje novog sustava.