Četveročlana lista objavljena je tim redom, jer je Kolinda Grabar Kitarović, kandidatkinja HDZ-a, prikupila 328 tisuće potpisa potpore za kandidaturu, Ivo Josipović, kandidat SDP-a, 203 tisuće, nezavisni Kujundžić 50 tisuća, a Sinčić, kandidat udruge Živi zid, 15 tisuća potpisa.

Broj potpisa ne znači ništa drugo nego marketinški trik kojim kandidati nastoje pokazati snagu svoje organizacije što u konačni ne mora ništa značiti na dan izbora, smatra prof. dr. sc. Ivan Rimac, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu. 'Prije je bilo i slučajeva kada su kandidati prikupili više potpisa potpore nego što su ostvarili glasova kasnije na izborima, tako da sa i sada količinom pisama potpore pravi više marketinški utjecaj nego što je stvarna važnost tih potpisa. Na primjer, Kujundžiću je umjesto broja potpisa važnije bilo da prvi preda kandidaturu', kaže profesor Rimac.

Drugačije misli prof. dr. sc. Anđelko Milardović, ravnatelj Centra za politološka istraživanja, za kojega potpisi imaju psihološki efekt na javnost. 'Oni nisu nebitni, jer pokazuju raskorak između anketa i broja potpisa. Stranke su provele ankete na daleko većem uzorku i u duljem vremenu nego što ih provode agencije i rezultat pokazuje broj prikupljenih potpisa.'

Profesor Rimac smatra da su odnosi među kandidatima formirani još krajem proljeća otkad zapravo traje kampanja u kojoj su najvidljiviji troje prvih kandidata. Iznenađenje je Ivan Sinčić, koji je do sada bio svrstavan u skupinu autsajdera, od kojih su na kraju svih otpali osim njega. Najizgledniji su bili Ivan Rude, koji nije prikupio dovoljno potpisa, Ivan Grubišić, koji je tvrdio da će se kandidirati, ali gotovo nitko nije vidio njegov štand i Ante Đapića, koji je najavio kandidaturu i za koji tjedan od nje odustao. Sudeći prema potpisima i onome što oni za stručnjake predstavljaju, Sinčić je očito dokazao da ima kakvu-takvu infrastrukturu i aktiviste.

'Svi odnosi odavno su određeni, jedino sada ostaje pitanje što će postići Sinčić. Inače, sadržaj kampanje najvjerojatnije se neće mijenjati. Predsjedničke ovlasti prilično su ograničene, pa time i mogućnost predizbornih tema, kada bi se samo o njima raspravljalo, jer ne bi bilo osobito zanimljivo javnosti slušati o tome što su stvarni razgovori u međunarodnoj politici ili pitanja sigurnosti. Drugo, kandidati nastoje predstaviti se kao kredibilne i dosljedne osobe koje su u stanju samostalno odlučivati. U tom predstavljanju predsjednički kandidat koristi se i kao sredstvo promocije svoje stranke ili udruge. To su dva elementa koja će i dalje dominirati kampanjom uz treći, negativni, kojim će nastojati osporiti vrijednost protukandidata prikazati ga u drukčijem svjetlu', analizira profesor Rimac.

Dr. sc. Višeslav Raos, znanstveni novak, viši asistent Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, smatra da će se teme ipak promijeniti do 26. prosinca odnosno do izborne šutnje, jer je pretkampanja služila samo kao magnet za medijski prostor, a u sljedećem bismo u razdoblju mogli očekivati smislenije rasprave.

Ivan Rude široj je javnosti prije ove pretkampanje bio nepoznat te stoga ne čudi što naposljetku nije uspio u svojem naumu da se kandidira za predsjednika države. Od svih malih, marginalnih kandidata može se uvijek očekivati da barem jedan preskoči ljestvicu potrebnog broja potpisa; čini da je ovoga puta to uspjelo Sinčiću. Međutim, relevantni kandidati mogu biti samo ljudi koji imaju iza sebe razgranatu stranačku infrastrukturu ili su pak poznate javne osobe koje mogu očekivati na potporu raznolikih društvenih skupina te stoga moga mobilizirati potrebne resurse kako bi se mogli natjecati naspram stranačkih kandidata', objašnjava Raos.

Utrka na lijevoj strani bila bi neizvjesnija, primjećuje Milardović, kada bi Josipoviću konkurirali Rude i Grubišić, no ovako oduzeti mu glasove može jedino Sinčić, dok je na desnoj strani rivalstvo jače između Grabar Kitarović i Kujundžića. Kako bilo, ocjenjuje, svi će nastaviti po starom zabavljačkom načinu umjesto da se prihvate sadržaja. 'Između dviju mogućnosti, holivudske odnosno zabavljačke demokracije i sadržajne demokracije siguran sam da će odabrati onu prvu. Jedino je pitanje hoće li i mediji prihvatiti tu igru ili će ih testirati. Testirati kandidate moguće je tako da ih se ispita pod jednakim uvjetima i jednakim pitanjima unutarnjoj, vanjskoj, sigurnosnoj i vojnoj politici. Svim kandidatima ista pitanja, a usporedba odgovora. Tako bismo dobili njihove stavove o dužnostima predsjednika', kazao je Milardović.

Raos kaže da možemo očekivati povećanu izlaznost na izbore zbog nepopularnosti Vlade. 'Premda iskustvo zadnjih nekoliko ciklusa predsjedničkih izbora upućuje na trend smanjene izborne izlaznosti, prerano je spekulirati o tome kolika bi ona naposljetku mogla biti. Budući da predsjednik ima sužen spektar ovlasti, ovi izbori su ono što se u psefologiji (istraživanjima izbora) naziva drugorazrednim izborima. Za razliku od prvorazrednih (parlamentarnih izbora), ishod ovih izbora ima manje posljedice po cijeli politički sustav te shodno tome građani imaju manji motiv izaći na birališta. No uzimajući u obzir to da Vlada ima vrlo nisku popularnost, moguće je i očekivati nešto višu izlaznost zbog toga što će neki birači ove izbore iskoristiti kako bi dali protestni glas, odnosno putem ovih izbora dali svoj sud o radu Vlade.'