Dinamo je s bezbrižnnim osmijehom otputovao u Bugarsku, a iz Razgrada se vratio ošamućen i s bolnom grimasom na licu. Jer tamo su, unatoč perspektivnom remiju, zaslužili čistu jedinicu
Prema napisima i stvorenoj atmosferi uoči dva ogleda ostao je dojam da su najveća šansa Bugara - Bad Blue Boysi. Ali, 90 minuta u Razgradu otkrilo je jednu drugačiju perspektivu i špil novih pitanja.
Većina treba biti upućena treneru Anti Čačiću, koji je sinoć vodio drugu ozbiljnu utakmicu u Dinamovom mandatu. Prva je bila uzvrat finala kupa protiv Osijeka, prva do sada u kojoj je imao rezultatski imperativ, a i tada su ga do trijumfa provukle naklonjene vile i vratar Kelava.
Čovjek koji evidentno uživa na Dinamovoj klupi od prvog je sloga krenuo isijavati optimizam. 'Dinamo u najljepšim proljetnim bojama', pa 'spora vegetacija koja koči njegov dream team', 'europski renome koji će (valjda sam od sebe) nokautirati Bugare', 'bolja momčad od lanjske'... Muzika za uši ljudima iz uprave i navijačima, ali ako imaju pokrića. Nakon osvajanja kupa, tri dana uoči nove utakmice, organiziran je noćni izlazak za momčad koji je rezultirao i tučnjavom u noćnom klubu. Ove je pripreme završio s dva slobodna dana, a Sammiru je organiziran i VIP provod na luksuznoj jahti. Opet u redu, ali ako ima pokrića.
Čačić je, kartaškim rječnikom, očekivao 'štihaču' u Bugarskoj, a vratio se s prolazom u zadnjem štihu uz pedeset zvanja. I tako porušio svoju kulu od karata. Momčad koju je zamislio na terenu načelno je za pohvalu, jer bila je puna kreacije i bočne prodornosti, ali opet mu je nedostajalo pokrića i sada se mora poklopiti ušima. Jer ne treneru je da racionalno sagleda stanje u ekipi i raspita se o protivniku, pa onda odluči hoće li ići na varijantu sa školovanim zadnjim veznim, kojeg će koristiti napadača i kako će organizirati bokove. Kada s 'Mourinhom gardom' pogodite i oduševite, onda ste kralj. Ali ako promašite, niste daleko od dvorske lude.
Čini mi se da je najveći Čačićev grijeh što je Mateo Kovačić igrao zadnjeg veznog. Umjesto da se tom dragulju oštri ofenzivni dio taktike i napokon ga se nauči da prima loptu blizu protivničkog gola, Mateo se po loptu mora vraćati sve do beka i onda ispusti dušu dok se ne nađe u opasnoj zoni. Slično vrijedi i za kapetana Milana Badelja, ali on je žrtva već dulje vrijeme, a i tako uskoro odlazi. Pitanje je i kako je Duje Čop u hijerarhiji ispred Fatosa Beqiraja? Posljednje minute aktualizirale su i pitanje Ante Rukavine koji je već dugo podređen Luisu Ibanezu
Evidentno je nedostajao Jerko Leko, ali to se znalo kroz cijele pripreme. Čačić je protiv Ludogoreca očekivao rapsodiju kombinatorike, želje i ritma, a njegova momčad producirala je, po kriteriju dojma, najgore otvaranje europske sezone još od 2000. Nasuprot tek renoviranom Dinamu bio je stajao Milan na San Siru, a i tada su plavi izgledali suvislije. Ne treba paliti alarm, jer 1:1 je upravo izvrstan rezultat za uzvrat, ali plavi se moraju riješiti prepotencije. Prvenstveno trener koji je europski debi odradio nesuvislo. Prvu izmenu obavio je tek u 56. minuti i to zbog ozljede Pivarića. Drugu tek u 75., a momčad je izgledala kao stari zahrđali vijak. Jutros (sasvim razumljivo) nije bio dostupan za komentar, ali ta pitanja doći će na dnevni red.
Dinamo je još uvijek favorit za prolaz i u slučaju prolaza ova će priča biti duboko arhivirana i postati nevažna. Ali, plavi jednostavno nemaju razloga ni pokrića za prepotenciju. Posebno ne njihov trener.