Najnovija žrtva krvavih sukoba koji su u posljednje vrijeme posve destabilizirali Centralnoafričku republiku (CAR), ionako vrlo slabašnu i nerazvijenu državu koja je par desetljeća neovisnosti provela u permanentnoj krizi, prominentni je lokalni političar i bivši ministar zdravlja Joseph Calite. Njega su nepoznati počinitelji, za koje svjedoci govore da su pripadnici kršćanske milicije, ubili tijekom molitve u Centralnoj džamiji u Banguiju, glavnom gradu CAR-a. Nije teško predvidjeti da će ovaj atentat samo još više zaoštriti situaciju u CAR-u, koja se pridružuje društvu tzv. propalih država poput Somalije ili Afganistana, iako ne dobiva toliki prostor u medijima.

Calite je podržao prošlogodišnju pobunu muslimanskih boraca protiv ionako nestabilne vlade, koja je srušena u ožujku 2013., no u međuvremenu se netrpeljivost proširila na stanovništvo, pa su većinski kršćani počeli progoniti muslimane. Pučistička frakcija je pak tijekom svojeg pohoda počinila mnoge zločine, čime su odnosi među dvije vjerske skupine nepovratno narušeni, a dokle međusobna mržnja ide, mogli smo svjedočiti kada su mediji javili o ubojstvu banguijskog taksista islamske vjeroispovijesti kojega je ubio kršćanski sugrađanin - i onda mu još nasred ulice pojeo srce!

Svi državni problemi su odnedavno odgovornost privremene predsjednice Catherine Samba-Panza, koju mediji opisuju kao CAR-ovu 'majku hrabrost'. Na dan njezina izbora, kada je dočekana u centru Banguija s fanfarama, ubijeno je 17 ljudi u borbama u predgrađu. Ipak, izbor Samba-Panze, dosadašnje gradonačelnice Banguija, donio je nadu u vječno nestabilnu državu, jer mnogi smatraju da će možda žena biti u stanju uspostaviti mir.

A toga je u CAR-u bilo u deficitu još od neovisnosti 1960, nakon povlačenja kolonijalne sile Francuske, koja to područje i danas smatra svojom zonom interesa. CAR-om su tijekom godina vladali različiti diktatori, svrgavajući jedan drugog, od samoprozvanog 'cara' Jean-Bedel Bokassa, koji se isticao po brutalnosti, do Ange-Felix Patasse, kojega je s vlasti otjerala činjenica da ni vlastitim vojnicima nije bio u stanju isplaćivati plaću pa su se pobunili. Sve to se pak odvijalo uz vojno miješanje Pariza, odnosno kasnije mirovnih snaga frankofonih afričkih država, koje godinama čuvaju lomljiv mir Centralnoafričke republike. Patasse je pak uspio pobijediti devet drugih kandidata na izborima 1999. i opet postati predsjednik, no nakon toga je spas potražio u egzilu u Togu.

Iako CAR nije država siromašna prirodnim i privrednim resursima, raširena korupcija onemogućava razvoj ekonomije, a ne pomažu ni sumnjivi biznismeni izvana, koji su naročito zainteresirani za rudnike dijamanata. Država je bogata i šumama, u kojima živi veliki broj afričkih gorila i slonova te bi trebala biti sve drugo, a ne krvavi pakao na Zemlji u kojemu ni djeca nisu pošteđena najgorega.

UN-ovi stručnjaci upozoravaju da bi nezaustavljanje građanskog rata u CAR-u značilo i genocid stotina tisuća djece, od kojih bi mnoga završila kao vojnici. Također se 'muslimane kolje na ulici kao ovce', a 'siju se i sjemenke budućeg genocida', kaže se u izvještaju koji je objavljen prije desetak dana. Brojni muslimani bježe u obližnji Mali, gdje novinarima pričaju o kršćanskim bandama s mačetama koje ih progone. Američka veleposlanica u UN-u Samantha Power izjavila je da je 'iznimno zabrinjavajući taj ciklus osvete i nasilja', koji treba prekinuti jer su 'djeca velike žrtve'. Bolnice pak javljaju o odsječenim udovima i drugim teškim ranama od mačeta s kojima im dolaze pacijenti, naročito djeca.

Svi se slažu da treba učiniti mnogo više da se zaustavi eskalacija sukoba i pokolja u CAR-u, no kada je riječ o konkretnim potezima, jedinu nadu donosi 800 vojnika iz Ruande koji dolaze u mirovnu misiju. Možda će oni znati što činiti, s obzirom na vlastitu nacionalnu traumu genocida iz prve polovice devedesetih. Centralnoafričkoj Republici se, kako trenutno stvari stoje, ne piše dobro.